Dejan Maksimilijan Vrbančič

Tenor, rodom iz Pule, po završetku studija na Glazbenoj akademiji Sveučilišta u Beogradu, od 2001. godine postaje član stalnog solističkog ansambla, a nekoliko godina kasnije i prvak Opere Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani. Od tada se na pozornicama ljubljanske Opere, SNG-a Maribor, HNK-a u Zagrebu i drugih europskih opernih kuća ostvaruje u nizu solističkih uloga, među kojima su Alfredo u „Šišmišu” (J. Strauss), Camille u „Veseloj udovici” (F. Lehar), Florindo u „Znatiželjnim ženama” (W. Ferrari), Alberto u operi „Prilika čini lopova” (G. Rossini), Ernesto u „Don Pasqualeu” (G. Donizetti), Nemorino u „Ljubavnom napitku” (G. Donizetti), Trufaldino i Princ u „Zaljubljen u tri naranče” (S. Prokofjev), Edvin u „Kneginji čardaša” (E. Kálmán), Janko u „Prodanoj nevjesti” (A. Dvořak), Grof Almaviva u „Seviljskom brijaču” (G. Rossini), Ramiro u „Pepeljugi” (G. Rossini), Don Ottavio u „Don Giovanniju” (W. A. Mozart), Tamino u „Čarobnoj fruli” (W. A. Mozart), i dr.

Pored opernog, njeguje i koncertno pjevanje, o čemu svjedoče brojni nastupi na koncertnim pozornicama diljem Slovenije, Hrvatske, Srbije, Rumunjske, Njemačke, Italije, itd. Njegov repertoar obuhvaća solo pjesme i najveća vokalno-instrumentalna djela svjetske i domaće glazbene baštine, među kojima su Rekvijem (W. A. Mozart), Mesija (G. Händel), Muka po Ivanu, Muka po Mateju i Magnificat (J. S. Bach), Svadba (I. Stravinski), Catulli Carmina i Carmina burana (C. Orff), Liturgija Domestika (A. Grečaninov), Liturgija Ivana Zlatoustog (P. I. Čajkovki), Osorski Rekvijem (B. Papandopulo), Udovi našeg Isusa (Buxtehude), Stabat mater (G. Rossini) i dr.

Surađivao je s brojnim orkestrima, ansamblima i cijenjenim dirigentima među kojima su V. Kranjčević, U. Lajovic, L. Voltolini, M. Letonja, S. Britvić, B. Suđić, D. Rossberg, M. Helmrath, H.Niquet, M. Armiliato, J. Kyzlink, N. Bareza, i dr.