Školovao se pri Nacionalnoj akademiji za ples u Rimu. Po završetku studija počinje raditi u baletnoj kompaniji Théâtra de l’Opéra de Nice. Nekoliko godina kasnije prihvatio je mjesto u baletu dresdenske Semperopere prije nego se pridružio Leipzig baletu pod umjetničkim vodstvom Uwea Scholza. Nakon samo šest mjeseci, Scholz ga je promovirao u prvaka i za njega kreirao balete kao što je čuveni solo klavirske inačice „Posvećenje proljeća” Igora Stravinskog.
Tijekom svoje bogate plesne karijere izvodio je djela Uwea Scholza, G. Balanchina, J. Kyliána, M. Bigonzettija, M. Goeckea, G. Tetleya, J. Robbinsa, J. Neumeiera i mnogih drugih koreografa klasičnog i suvremenog repertoara. Godine 2001. strukovni časopis „Ballettanz International” dodijelio mu je titulu „novi talent suvremenog plesa”. Dobitnik je prestižne nagrade „Leonide Massine” za plesnu umjetnost u Positanu (Italija) kao izvanredan tumač uloge Pierrot Lunair u koreografiji G. Tetleyja. Dobitnik je nagrade 5. izdanja „Les étoiles du Ballet 2000” u Francuskoj 2008. godine i nagrade „Anita Bucchi” u Italiji za produkciju „Labuđeg jezera” Giorgia Madie 2009. godine. Status zvijezde baleta potvrdio je gostujući na pozornicama diljem svijeta: Tokio, Miami, Rim, Marseille, Łódź, Mexico City, Riga itd.
Od 2005. godine počeo je raditi kao međunarodni gostujući pedagog. Ostvaruje suradnju s najpoznatijim plesnim studijom japanske prijestolnice „Architanz”, koja traje i danas. Od 2009. godine odlučuje se usredotočiti na rad pedagoga, baletnog majstora i koreografa. Od tada ga redovito pozivaju internacionalne baletne i plesne kompanije kao što su Istanbulski balet, HNK Zagreb, Sao Paulo Companhia de Dança Sao Paulo, Scapino balet Rotterdam, Nacionalni konzervatorij u Den Haagu i druge. Uz baletnu pedagogiju ključan aspekt njegova rada je i postavljanje koreografija bogatog repertoara Uwea Scholza i Marca Goeckea. Njihove balete postavlja na međunarodnim pozornicama Pariza, Beča, Rotterdama, Den Haaga, Poznana, Brna, Istanbula, Mulhousea, Sao Paula, Tokija i Toronta.
U 2013. godini seli se u Brazil i surađuje s trupom Companhia de Dança iz Sao Paula. Svoj prvi cjelovečernji balet „Romeo i Julija” kreirao je upravo za ovu brazilsku trupu. Od tada se njegova koreografska djela mogu vidjeti na programima brojnih baletnih kompanija.
Koreografirao je novu verziju „Pulcinelle“ i manje koreografije kao što je „Valsa“ za Sao Pauo. Njegov „Paquita divertissement“ ušao je u repertoar Tokyo City Balleta 2017. godine. Za riječki je Balet 2019. koreografirao „Pulcinellu“ Igora Stravinkog.