Ivan Momirov

Tenor, debitirao je u dvadeset i prvoj godini na pozornici Deutsche Oper u Berlinu u ulozi Vladimira u operi „Knez Igor“. Iste godine Ghena Dimitrova pozvala ga je da sudjeluje u gala izvedbi „Nabucca“ na pozornici Nacionalne opere u Sofiji. Nakon toga nastupio je u Zlatnoj dvorani Musikvereina u Beču rame uz rame s Nicolaijem Ghiaurovim. Ono što je slijedilo bila je posebna nagrada Josea Carrerasa na Natjecanju Julian Gayarre, Pamplona, Španjolska. Njegov debi na pozornici Opere u Monte Carlu kao Des Grieux u Massenetovoj operi „Manon“ otvorio mu je put do vodećih svjetskih opernih kazališta kao što su Kraljevska operna kuća Covent Garden u Londonu, Teatro dell’Opera u Rimu, Teatro Carlo Felice u Genovi, Teatro San Carlo u Lisabonu, Mariinsky teatar u Sankt Petersburgu.

Nastupao je na opernim pozornicama diljem svijeta: Kanadska opera (Toronto, Kanada), HNK Split (Split, Hrvatska), Opéra National de Montpellier (Montpellier, Francuska), Opéra de Nice Côte d’Azur, (Nica, Francuska), Teatro Comunale Bolzano (Bolzano, Italija), Teatro Lirico di Cagliari, (Cagliari, Italija), Teatro Goldoni (Livorno, Italija), Teatro del Giglio (Lucca, Italija), Teatro Comunale „Luciano Pavarotti“ (Modena, Italija), Teatro Regio – Verdi (Parma, Italija), Teatro Municipale (Piacenza, Italija), Teatro Comunale (Pisa, Italija), Teatro Sociale di Rovigo (Rovigo, Italija), Teatro Verdi di Salerno (Salerno, Italija), Teatro Comunale Chiabrera (Savona, Italija), Accademia Musicale Chigiana (Siena, Italija), Aichi Prefectural Art Theatre (Nagoya, Japan), Bunkamura Orchard Hall (Tokio, Japan), Makedonska opera i balet (Skoplje, Sjeverna Makedonija), Opera Novog Zelanda (Auckland, Novi Zeland), Opera Bałtycka (Gdanjsk, Poljska), Teatr Wielki Łódź (Łódź, Poljska), Opera Națională București (Bukurešt, Rumunjska), Gulbenkian Hall (Fundação Calouste Gulbenkian – Lisabon, Portugal), Seoul Arts Center (Seul, Južna Koreja), Stadttheater St. Gallen (St. Gallen, Švicarska), Palm Beach Opera (West Palm Beach, SAD), itd.

Gostovao je na opernim festivalima: Zvijezde bijelih noći u Sankt Petersburgu, Verdi festival u Parmi, Gergijev festival u Rotterdamu, Međunarodni umjetnički festival na Novom Zelandu, Tradicionalni novogodišnji koncert (Guangzhou, Kina s Filharmonijskim orkestrom Artura Toscaninija), Svibanjske operne večeri u Skoplju, Splitsko ljeto, te Sofijsko, Plovdivsko i Varnensko ljeto.

Njegov repertoar uključuje preko dvadeset središnjih tenorskih dionica u operama – „Krabuljni ples“, „Trubadur“, „Dva Foscarija“, „Don Carlo“, „La Traviata“, „Ivana Orleanska“, „Macbeth“, „Moć sudbine, „La bohème“, „Tosca“, „Madama Butterfly“, „Turandot“, „La Gioconda“, „Carmen“, „Lucia di Lammermoor“, „Norma“, „Werther“, „Prijatelj Fritz“, „Romeo i Julija“, „Lady Macbeth Mcenskog okruga“, „Hoffmannove priče“, „Evgenij Onjegin“ itd.

Bio je partner na sceni nekima od najvećih opernih zvijezda našeg vremena kao što su Katia Ricciarelli, Maria Guleghina, Mariella Devia, June Anderson, Francesca Patane, Leo Nucci, Renato Bruson, Ferruccio Furlanetto, Roberto Scandiuzzi, Inva Mula itd.

Pjevao je pod dirigentskom palicom niza poznatih dirigenata: s Bruno Bartoletti, Michel Plasson, Nello Santi, Valery Gergiev, Michail Jurowski, Gian Luigi Gelmetti, Günter Neuhold, Marc Minkowsky, Renato Palumbo, Daniele Gallegari, Yves Abel i dr.

Radio je s izvanrednim redateljima kao što su Andrej Kontchalovsky, Werner Herzog, Pierluigi Pizzi, Ermano Olmi, Alberto Fassini, Nicolas Joel i dr.

Snimanja na kojima je sudjelovao uključuju Verdijev „Jeruzalem“ (Genova, 2000., za talijansku televiziju RAI) i Verdijev Rekvijem (1999., Bremen).

U sezone tijekom pandemije uzrokovane COVIDom-19, uglavnom je nastupao u vodećim bugarskim kazalištima i na bugarskim ljetnim festivalima izvodeći tenorske dionice iz Verdijevih opera „Simon Boccanegra”, „Il trovatore”, „La forza del destino”, „Requiem”, „Macbeth”, „La Traviata”, „Don Carlo”, iz Puccinijevih „Turandot”, „Madama Butterfly” i „Tosca”, iz Bizetove „Carmen” te Offenbachovih „Hoffmanovih priča”.