Tenor Jan Vacík, rođen je u Pragu, Češka Republika, studirao je obou, violinu i kompoziciju na Glazbenoj akademiji u Pragu. Od tada radi kao profesionalni glazbenik.

Vokalno obrazovanje započinje 1985. kod Else Domberger-Widmayer u Münchenu. Uz stipendiju Carla Bergozija diplomira 1988. na Academia Verdiana Busseto. U Parmi je uz stipeniju za La Corale Giuseppe Verdi nastavio studije. Na finalnom koncertu 1988. u Münchenu angažiran je kao solo tenor Bavarske državne opere. Od 1993. slobodni je umjetnik. U milanskoj La Scali debitirao je ulogom Poluksa u Ljubavi Danaje (R. Strauss) pod ravnanjem W. Sawallischa i vodstvom Giancarla del Monaca na početku njegove međunarodne karijere. U La Scali pjevao je i ulogu Florestana u Fideliu 1999., 2000. i 2002. pod dirigentskim vodstvom Ricarda Mutija. U Državnom kazalištu u Pragu za 200. obljetnicu Mozartove smrti pjevao je ulogu Don Ottavija, dirigirao je Sir Charles Mackerras.

Bio je angažiran u opernim kućama u gradovima kao što su: Nagoa, Tokio, Hong Kong, Beč, Graz, Rim, Parma, Modena, Palermo, Torino, Trento, Merano, Verona, Udine, Bolzano, Trst, Lisabon, Kopenhagen, Oslo, Lyon, Lille, Amsterdam, Eindhoven, Rotterdam, Berlin, Dresden, Essen, Stuttgart, Prag, Zagreb, Bukurešt, San Sebastian, Bilbao, Vitoria, Pamplona, Tel Aviv i dr.

Slijedom toga, imao je priliku raditi s poznatim dirigentima kao što su: W. Sawallisch, Sir Ch. Mackerras, R. Muti, G. Patane, G. Sinopoli, L. Slatkin, F. Luisi, R. Abbado, G. Albrecht, D. Ferro, P. Auguin, J. Bělohlávek, M. Soustrot, M. Viotti, S. Köhler, A. Lombard, D. Robertson, G. Bertini, Sir Norington, kao i s redateljima: A. Everding, T. Richter, J. Herz, H. Kupfer, R. Wilson, P. Konvitschny, W. Saladin, W. Herzog, M. A. Marelli, J. Schaaf, N. Lowery, V. Patane i brojnim drugima.

Pjevao je u Janačekovom ciklusu u Njemačkoj operi na Rajni, pojavljujući s kao A. Gregor (Slučaj Makropoulus), Skuratow (Iz kuće mrtvih) te kao Laca Klemen (Jenufa) kojima je ravnao J. Fiore; pjevao je kao Laca Klemen (Jenufa) u Opernoj kući u Leipzigu; Herod (Salome) u Nacionalnom kazalištu u Pragu pod ravnanjem maestra T. Netopila, Egist (Elektra) u Opernoj kući u Ženevi gdje je dirigirao St. Soltesz, u Teatru Massimo pjevao je ulogu Yannakosa (Grčka pasija) a dirigirao je A. Fisch, Šujski (Boris Godunov) uz dirigenta G. Pehlivaniana, Tichon (Katja Kabanova) u Narodnom kazalištu moravsko-šleskom Ostrava te u Regensburškom kazalištu. Nastupio je u ulozi Viteka (Slučaj Makropoulus) pod dirigentskim vodstvom Zubina Mehte i u režiji W. Friedkina u Teatru Maggio u Firenci, a ista ga je uloga odvela i u Veliko kazalište u Varšavi. Svoj kanadski debi imao je kao Herod (Salome) u Edmonton operi 2013. godine. Sljedeći su nastupi uključivali uloge: Michalek (Đavolji zid), Rektor/Komar (Lukava mala lisica), Herod (Salome), Laca (Jenufa), Aegisth (Elektra), Oedipus Rex (Stravinski), Florestan (Fidelio) i Jira (Branibori u Češkoj).

U sezoni 16/17 pjevao je u londonskom Royal Albert Hall u ulozi Viteka (Slučaj Makropoulus) pod dirigentskom palicom Jirija Belohlaveka, potom je nastupio kao Egist u koncertnoj izvedbi Elektre sa Slovačkom filharmonijom pod ravnanjem Jurja Valcuha, te je bio Tichon u Katji Kabanovoj na koncertnoj izvedbi Radio Francuske pod vodstvom Mikka Francka.

Sezonu 17/18 otvorio je kao Melot u produkciji Tristana i Izolde u Teatru Reggio di Torino, a ravnao je Gianandrea Noseda.

Osim velikog opernog repertoara, Jan Vacík pjeva još i Lied, oratorije i svete mise. Nastupio je u brojnim radio i tv produkcijama, a snimao je i audio izdanja. Drži radionice i majstorske tečajeve kako bi svoje veliko znaje podijelo s mladim pjevačicama i pjevačima koji razvijaju svoju glasovnu tehniku, pružajući vlastito iskustvo i svoja tumačenja.

Daljnji angažmani uključuju brojne koncertne nastupe i nove produkcije Slučaja Makropoulus u Nacionalnom kazalištu u Pragu između ostalih.