Sve do kraja osnovne škole, koju je pohađao u Laškom, gdje je proveo djetinjstvo i mladost, bio je siguran da će voziti vlakove. No nakon susreta s improvizacijskim kazalištem, nakon uspjeha predstava koje su on i njegov razrednik pripremali u višim razredima I. gimnazije u Celju, a ujedno i bogatiji za nastupe s folklornom skupinom Lipa Rečica, god. koju je naučio višeglasno pjevanje, u njemu je sazrela odluka da studira dramsku glazbu.

U jesen 2002. upisuje AGRFT UL. Studij dramske igre i umjetničkog izraza završava na godini Dušana Jovanovića i Janeza Hočevara 2006. ulogom u predstavi „Važno je biti Ernest“ Oscara Wildea i s diplomski rad pod naslovom „Glumac i prazan prostor“. Za uloge ostvarene na 3. godini akademije dobio je studentsku Severovu nagradu, a tijekom studija gostovao je u predstavama ŠKUC teatra i SNG Drama Ljubljana. Nakon diplome dvije je godine radio kao slobodni umjetnik i nastupao u produkcijama navedenih kazališta te u predstavama Slovenskog mladinskog gledališča, Gledališča Glej, Lutkarskog gledališča Jože Pengov, Prešernovog gledališča Kranj, Zavoda Flota i drugih ne- institucionalni projekti.

Članom Kazališta Kopar postao je 1. rujna 2009. Već u prvoj sezoni na moru ostvario je dvije zapažene uloge; bio je Jure u Van den Bergovu Podžigu i Prozorov u Trima sestrama A. P. Čehova. U sezoni 2010./2011. pojavio se kao Pridni Peter u krštenici Groznog Gašpera Tamare Matevc (Kazalište Koper i SNG Nova Gorica) te kao Jure Paver u krštenici Rode umiru Evgena Cara. Sljedeće sezone nastupio je u čak četiri premijerne izvedbe – valja istaknuti ulogu Franzecka u Bärfussovom Okusu. U sezoni 2012./2013. bio je Florindo Aretusi u Slugi dvaju gospodara Carla Goldonija, au sezoni 2013./2014. ponovno je tumačio dvije velike uloge: Molièrea u Gavranovoj „Noći bogova“ i Nicka u Albeejevoj „Tko se boji Virginije Woolf?“. U sezoni 2014./2015. pojavio se u visokoj koprodukciji Švejka C. Teevana (Kazalište Koper i MGL), au sezoni 2017./2018. ponovno je skrenuo pozornost na sebe u čak tri produkcije: pr. kao Pepi u predstavama „Barufa“ Carla Goldonija i Predraga Lucića (Kazalište Koper, SSG Trst, INK Pula, SNG Nova Gorica), potom „Sin u Posljednjim mjesecima“ Furija Bordona i „Zum u Za dobrobit svih ljudi“ Francesca Randazza.

Povodom prvog jubileja, 10. obljetnice djelovanja u našem kazalištu, u sezoni 2019./2020. primorskoj se publici predstavio u ulozi Bena u Jašku Harolda Pintera, sezonu kasnije u ulozi Ferija Velikog tajnika pakla u Juretu Karasu. ‘krsne produkcije Birokrata, također je impresionirao publiku kao Finac Olavi u božićnoj komediji Laponija Cristine Clemente i Marca Angeleta na početku sezone 2021./2022.

Posebno mjesto u umjetnikovoj glumačkoj karijeri zauzimaju one uloge i kod publike svakako najomiljenije izvedbe u kojima Matek može iskazati svoj pjevački talent i znanje – u glazbenim komedijama i mjuziklima. Bio je siromah i odvjetnik na „Sljehrniku“ Iztoka Mlakara (2011/2012), Mario u komediji „Parole, Parole“ Alda Nicolaja (2012/2013), „Anđeo na Pašjonu“ Iztoka Mlakara (2014/2015), „Don Pedro u Ogovaranju“ Gašpera Tiča (Kazalište Koper i MGL, 2016./2017.) i „Tranio u Mlakarovoj komediji Tutošomato (2019./2020.). Za ulogu Marije u „Tičevom triju“ (2015./2016.) dobio je nagradu Tantadruj za glumačku kreaciju, a istaknuo se i u ulozi Mačeka u obiteljskim “miyauzikle” „Obuti maček“ Andreja Rozmana Roze (Kazalište Koper i SMG , 2019./2020.), u različitim ulogama u „Stoljeću mjuzikla“ (Kazalište Kopar, SNG Nova Gorica i SSG, Trst, 2019./2020.), u pjevačkoj ulozi Pripovjedača u „Ježevoj kućici“ Branka Ćopića (2021./2022.) i u uloga Sina u „Lepa Vida“ (2022./2023.) Staše Prah).

Dramski glumac, koji je do kraja sezone 2022./2023. ostvario 54 uloge na domaćoj sceni, smatra da “glumac sazrijeva cijeli život, do posljednje uloge, do posljednje izvedbe. Svakom ulogom, svakom izvedbom, možda tek replikom za koju može reći da je dobro zvučala u izvedbi, dodaje kamenčić u nikad dovršeni mozaik zrelosti. Ako već mora nešto značiti, glumačka zrelost znači možda samo to da se usudite uhvatiti u koštac s likom, ići do ruba i dalje, te spoznaju da ćete, čak i ako zalutate u labirint, pronaći izlaz iz njega “.

Rok Matek postao je prepoznatljiv najširem krugu televizijskih gledatelja ulogom Roberta Recera u seriji „Usodno vino“. Snimio je nekoliko bajki za Prvi program Radija Slovenija, a roman F. S. Fitzgeralda „Veliki Gatsby“ za program Otvorena knjiga na Trećem programu – program ARS.