Falstaff je oličenje one vrste ljudske slabosti kada čovjek dođe u neke godine. Jako dobro mogu shvatiti njegov način razmišljanja. Netko mlađi naprosto ne može napraviti Falstaffa kao netko tko je više-manje njegovih godina. Ima jedna fraza koja kaže Vidite, ja sam još lijep kao ljeto sv. Martina, a to je već razdoblje jeseni, period kada je lijepo vrijeme kao da je ljeto iako nije – bablje je ljeto. Falstaff je svjestan kako više nije mlad, ali i dalje ima muški poriv ostati zauvijek mladim zbog žena. Živi u krčmi sa svoja dva lopova. Prije je bio plemić, ali titula mu ne vrijedi s obzirom na to gdje je završio. Jadan je. Poduzima sve ne bi li se na brzinu domogao novca, nije mu zapravo ni do ljubavi. Upravo zato je zabavan i smiješan. Primjerice, u jednoj od situacija, žena prođe pored njega i nasmije mu se, možda zato jer je tako debeo i smiješan, a on to shvati kao kompliment i napiše ljubavno pismo. Kada kasnije završi u rijeci, to je kao da ga je netko zapljusnuo čašom vode u lice i najedanput ga otrijeznio. Nakon toga, u monologu, kaže kako svijet nije više kao nekad, kako sve propada itd. Na početku govori da je njegov trbuh njegov ponos, da će ga povećati, a poslije kaže: jako se debljam, imam sijedu kosu. Dakle, svjestan je svog položaja, ali čim popije čašu vina, izgubi se u fantaziji da je lijep, poželjan, da je frajer. Zapravo riječ je o ljudskoj tragediji koja se događa onima koji prijeđu određene godine, a razmišljaju o onome što je bilo i čega više nema. Sva tri karaktera, Macbeth, Jago i Falstaff, imaju zaista veliku snagu. Falstaff je komičan, a zapravo, ako se dobro analizira, tragičan i tužan. Jago i Macbeth puno su konkretniji, jedan svjesno želi napraviti zlo, dok je drugi naveden na zlo, s druge strane ima i veliku želju za napredovanjem,a s njom se pojavljuju i druge ljudske slabosti. Te se likove ne može do kraja istražiti. Zato su ove uloge grandiozne.
Generalni sponzor operne premijere
