U sklopu Riječkih ljetnih noći plus 14. srpnja 2016. u 21:30 sat u Torpedu gostuje svjetski poznato kazalište iz New Yorka, La MaMa Experimental Theatre Club s tragedijom Pylade autora Piera Paola Pasolinija u režiji hvaljenog hrvatskog redatelja Ivice Buljana. Predstavu izvodi trupa Great Jones Repertory Company sastavljena od izvođača porijeklom iz Koreje, Japana, Kine, afričkih zemalja, SAD-a i dr. Igraju Maura Donohue, Eugene the Poogene, Cary Gant, John Gutierrez, Valois Mickens, Tunde Sho, Chris Wild, Mia Yoo, Perry Yung te poseban gost iz Slovenije Marko Mandić, prvak drame Slovenskog narodnog gledališča, Ljubljana.
Poznato je Buljanovo kombiniranje pokreta, pisanja, spektakla i glazbe kako bi interpretirao stare klasike i kreirao dinamičan suvremeni teatar. Pylad je upravo takva suvremena interpretacija grčkoga mita, poetična, tragična meditacija o demokraciji, konzumerizmu i borbi za pravu društvenu promjenu. Ritam i emocija Pasolinijeva teksta, u prijevodu Adama Paolozze i Coleen MacPherson na engleski, pojačani su glazbom i pokretom ugrađenima u predstavu tvoreći totalni teatar pokreta, teksta, spektakla i glazbe. Pylade se izravno nastavlja na događaje iz Eshilove Orestije, opisuje prijelaz iz mitskog vremena i krvnih osveta u doba suvremene demokracije. Božica Atena osnovala je prvi sud slobodnih građana koji oslobađaju Oresta krivnje za ubojstvo majke i tako se iz tmine legendi i mitova oblikovala suvremena civilizacija. Orest predstavlja nestabilnu socijaldemokratsku opciju sklonu kompromisima sa starim režimom, a Pilad radikalnu viziju komunističke utopije. Elektra utjelovljuje predanost tradiciji, vezana uz ideju nestanka i transmutacije, dok su Orest i Atena simboli nove institucije. Pilad pomaže Orestu osvetiti oca, Agamemnona, ubijajući majku, Klitemnestru i ljubavnika Egista. Iako je Orestov prijatelj, Pilad uskoro postaje njegov neprijatelj – sukobljava se s njegovim progresivnim idealima kako on raste rastrgan između ostajanja vjernim buržoaskom svijetu i s druge strane usvajanja revolucionarne ideologije. Pilad i Orest tako obilježavaju dvije strane revolucije. Pasolinijevi su likovi svojim različitim vrijednostima kontrapunkt jedni drugima propitujući odnos između intelektualaca i ostalih ljudi, na kraju dajući pesimističan zaključak o ikakvoj suradnji između vođa i mase.
Pier Paolo Pasolini bio je talijanski redatelj, pjesnik, dramatičar, romanopisac, novinar, glumac i političar koji je nasilno ubijen 1975. godine. Sebe je opisivao kao katolički marksist. Najpoznatiji je po provokativnim i kontroverznim filmovima 60-ih i 70-ih godina (Evanđelje po Mateju, Kralj Edip, Canterburyjske priče, Arapske noći, Salo ili 120 dana Sodome). Svojim je naslovima izražavao mišljenje o fašizmu, ateizmu, homoseksualnosti, kapitalizmu. Njegova drama Pylade jedna je od šest slabije poznatih drama.
Pylad je prvi put izveden na engleskom, a izvedbe u Torpedu imat će hrvatske titlove, prijevod su napravili Ivica Buljan i Mani Gotovac.
Glazbu su skladali Michael Sirotta, Yukio Tsuji i Heather Paauwe, dramaturg je Zishan Ugurlu, kostimografkinja je Ana Savić Gecan, asistent redatelja je Arthur Adair, a trener trupe George Drance. Autori plakata su Mirko Ilić i Nicky Lindeman.
Ivica Buljan prije pet godina režirao je u Rijeci predstavu Baba Jaga je snijela jaje čija je premijera bila upravo na Riječkim ljetnim noćima 2011, a uz ansambl Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca okupila je dive hrvatskog glumišta Anu Karić i Almu Pricu, te slovensku glumicu Milenu Zupančić.
Predstava Pylade traje oko jedan sat i četrdeset minuta i izvodi se bez pauze. Predstava ima titlove na hrvatskom. Ne preporuča se mlađima od 18 godina.
O La MaMi
La MaMa pažnju posvećuje kazališnim umjetnicima svih aspekata, još od 1961. kada ga je osnovala vizionarka Ellen Stewart koja je tako pokrenula revoluciju u dotadašnjem poimanju kazališta. Počeli su u podrumu kao alternativna pozornica s koje se izražavalo političke i estetske stavove drugačije od službene američke scene. Danas su umjetnički pogon s četiri zgrade, četiri pozornice, nekoliko studija za probe i s galerijom. Važno im je da u slobodi koja im se tamo pruža, umjetnici stvaraju predstave na kazališnom jeziku koji komunicira s bilo kojom osobom u bilo kojem dijelu svijeta. La MaMa je mjesto i gdje umjetnici u nastajanju uče od priznatih umjetnika, mjesto gdje se dijele iskustva i ideje. Financira se većim dijelom iz privatnih fondova, ali sredstva dobiva i od države i grada New Yorka, donatora, od prodaje karata i iznajmljivanja prostora. Do sada je La MaMa predstavila preko 150 000 umjetnika iz više od 70 zemalja. Svake sezone igraju preko 100 produkcija s više od 400 prikazivanja na svojim pozornicama. U La MaMi je praizvedena i Garaža Ivice Buljana, a gostovala je i predstava Pismo H. Mulleru Gorana Ferčeca. Karijeru su u La MaMi započeli neki od danas najslavnijih imena – glumci Al Pacino, Robert De Niro, Dustin Hoffman, Harvey Keitel, dramski pisci Sam Shepard, Lanford Wilson te skladatelji Philip Glass, Elizabeth Swados i mnogi drugi.
Iz medija o Pylade
Najbolja predstava njujorške sezone. Jao vama ako ju niste vidjeli. Pogledati ju jednom čak nije ni pravi izbor. Morate joj se vratiti ponovno kako bi u potpunosti veličali njen hard-core politički senzacionalizam.
Randy Gener, CultureOneWorld.org
Pylade je takva produkcija koja sjaji zbog svoje neustrašivosti i predanosti… redatelj Ivica Buljan donosi takav rad za kojeg znate da će proganjati svaku osobu koja ga pogleda.
Jose Solis, Stage Buddy
Marko Mandić jedan je od najhrabrijih glumaca u gradu. Istina, on je Slovenac, ali davao se do kraja u svakom prizoru, svakoj gesti, svakoj origiji, svakoj bitci bez straha ili zabrinutosti. Možda bi nam dobro došlo još slovenske hrabrosti na pozornicama u ovom gradu. The Great Jones Repertory Company sastoji se od fascinantnog i čudesnog ansambla talentiranih umjetnika. Redatelj Ivica Buljan kao majstor ceremonije oblikuje kaos tako da vrhuncima radnji doseže visine ludila.
Rachel Kerry, New York Theatre review
Pylade je tragedija o oholosti liberalne elite i nihilizmu obespravljenih – tragedija našeg svijeta trenutno živi u ljudima širom svijeta dok se sve više njih okreće ekstremističkim ideologijama… osjećamo puni teret ove priče cikličnih kataklizmi konfrontacije.
Zachary Stewart, TheaterMania
U Pyladu eklektična je i ekplozivna istina koja nosi dušu i večer. Ovaj komad ambiciozan je i atletski rad nove produkcije u La Mami. Puno je plesa, glazbe, golotinje, vikanja, gušenja, šamaranja, sisanja, pjesme i borbe. Gledala sam predstavu s interesom koji bi to sljedeći trenutak mogao nadmašiti prethodni.
Aurin Squire, New York Theatre Review
Jasnoća Grka, sirovost intelektualca Pasolinija i smjelost La MaMe čine neprocjenjiv spektakl u New Yorku.
Uspostavljajući dijalog s Pasolinijevom estetikom i to gol u toj artikulaciji, kao i većina glumaca na pozornici, Mandić je krajnja i najveća personifikacija gole istine koju već dugo vremena nisam vidio na pozornici. Buljan uspijeva pretvoriti vulgarnost u snažni podsjetnik na to kako naši politički umovi mogu biti selektivni i kako naš moral može biti pristran.
Mateus Ciucci Ferreira, Theatre is Easy