Nezaboravna vladarica kazališne pozornice i majstorica glumačke transformacije
Napustila nas je Zlata Perlić, dramska prvakinja HNK-a Ivana pl. Zajca preminula je u Rijeci u 93. godini života.
Rođena u Karlovcu 1929. godine, u Rijeku je prvi put stigla 22. svibnja 1950. godine prigodom gostovanja Gradskoga kazališta iz Karlovca s predstavom Inspektor se vratio J B. Priestleyja, gdje je tumačila ulogu Edne. Četiri godine kasnije ta je mlada glumica neobične nadarenosti i iznimne ljepote postala članicom Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca, kojemu ostaje vjernom sve do umirovljenja. Na riječkoj je pozornici provela gotovo cijeli svoj stvaralački vijek: od mladalačkih zanosa i traženja sve do punog samostvarenja i potpunog osvajanja prostora pozornice. Zlata Perlić, neobičnog dara za glumačku transformaciju, ispunila je svojom pojavom i glasom prostor kazališne igre.
Prva je njezina riječka uloga bila Desdemona u Shakespeareovu Othellu s velikanom hrvatskoga glumišta Veljkom Maričićem u naslovnoj ulozi. Tako je otvoren niz od stotinjak impresivnih kreacija koje je umjetnica ostvarila u riječkoj Taliji. Među ostalima, oživjela je Sultaniju u Ogrizovićevoj Hasanaginici; Petrunjelu u Držićevu Dundu Maroju (odigrala ju je 150 puta!); mlade Ličanke Anicu i Anđu u Klupku i Mećavi Pere Budaka; Afroditu u Matkovićevu Prometeju; naslovnu ulogu u komadu Margareta Armanda Salacroua; pa Juliju u Romeu i Juliji i Cordeliju u Kralju Learu Williama Shakespearea; Doru Krupićevu u Šenoinu Zlatarovu zlatu i kontesu Neru u Zagorkinoj Gričkoj vještici; fatalnu Maggie, alias Marilyn Monroe, Arthura Millera u Poslije pada; Eliciju u Rojas-Achardovoj Celestini, mlade Ličanke Anicu i Anđu u Klupku i Mećavi Pere Budaka.
Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća ostvaruje nezaboravne komične kreacije u djelima Carla Goldonija (Mirandolina – Gostioničarka, gđa Geltruda – Lepeza ili Žventula), Molièrea (Bélise – Učene žene), Miroslava Krleže (Noćna dama – Leda), Johannesa Marie Simmela (Gđa Wentzel – Školski drug), Pecije Petrovića (Susjeda – Pljusak), Darija Foa (Antonia – Ne plaćamo, ne plaćamo!), Fadila Hadžića (drugarica Janjić – Političko vjenčanje). Između toga utkane su i izrazito dramske osobe Estelle u komadu Iza zatvorenih vrata Jean-Paul Sartrea i Maje u Džimi odlazi Milana Grgića. Godine 1977. obilježila je tridesetu obljetnicu umjetničkog djelovanja ulogom Angie u drami suvremenog engleskog dramatičara Howarda Barkera Pandža.
Neodoljivi komički nerv Zlate Perlić još je jednom zabljesnuo u posljednjoj postavi popularne Gervaisove komedije Duhi, godine 1997., u briljantnoj epizodi Dame od sveta. U virtuoznoj suigri s partnerom Slavkom Šestakom u ulozi starog mladića Celestina, ponovno se pokazala i kao rođena komičarka. Upravo tom je ulogom umjetnica 2002. obilježila i svoj zlatni jubilej, 50. obljetnicu umjetničkog rada.
Publika ju je iznimno voljela, nagrađivala srdačnim aplauzima svaki put ponovno, a ni kritičari nisu štedjeli na komplimentima. Tako je Jozo Puziljević u „Vjesniku“ 1965. o Maggy, njenoj ulozi koju je uvijek posebno izdvajala, napisao:
„Do upravo neslućenih razmjera je rasla uloga Maggie u tumačenju Zlate Perlić, koja je na riječkoj premijeri pokazala zapanjujuće bogatstvo svog glumačkog izraza. Zlata Perlić je dubokim poniranjem u lik Maggie, preuzimajući na sebe najteža glumačka rješenja (laviranje između nervno rastrgane žene i alkoholom rastočenog bića) realizirala ulogu koja dominira uvjerljivošću i plastičnošću. Ni jedan gest, ni jedan ton, ni jedan pokret u toj ulozi nije bio ishitren, namješten tek efekta radi.“ A Miroslav Čabrajec je 1969. u „Novom listu“ o njenoj nagrađivanoj Angie zabilježio:
„Izašavši iz tek odigranog lika Barkerove Angie, ne izbrisavši s lica njezine crte i ne skinuvši sa sebe njenu odjeću, stoji Zlata Perlić na otvorenoj sceni i nudi sjaju reflektora i sjaju brojnih očiju što su u nju zagledane svoju profinjenu plavu ženstvenost. To je ista ona svijetla ženstvenost koja je očaravala kazališne gledatelje kada je njome oživljavala nevinu blagost Shakespearove Desdemone, iskričavo nasmijanu vedrinu Držićeve Petrunjele, šarmantnu lepršavost Achardove Isabelle, tragičnu osuđenost Millerove Maggie i Sartrove Estelle, srdačnu pučku neposrednost Foove Antonije i, u tek svršenom teatarskom činu, cinični hedonizam Barkerove Angie…“
Također u „Novom listu“, o njenoj posljednjoj ulozi odigranoj na riječkoj pozornici, Dami od sveta, Dalibor Foretić je 1997. napisao:
„Uz Šestaka, u predstavi se pojavila i druga legenda riječkog glumišta Zlata Perlić, pokazujući u maloj ulozi Dame od sveta minimalnim izražajnim sredstvima svoj raskošni komični brio.“
Zlata Perlić dobitnica je nagrada Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske 1964., 1966. i 1973., Nagrade grada Rijeke, Nagrade Večernjeg lista te Priznanja HNK-a Ivana pl. Zajca za izniman doprinos u razvoju kazališnog života. Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.
„Glumac se uvijek i pred svakom publikom mora potvrđivati. Publika zaboravlja…To je osobenost kazališne umjetnosti“, rekla je Zlata Perlić u jednom intervjuu. No, publika neće zaboraviti Zlatu Perlić ne samo zbog toga što će brojne njene blistave kreacije ostati u pamćenju riječke publike, kako se to često voli reći, dok god je živ i posljednji tko ih je vidio i doživio već i zbog toga što je glumačka priča Zlate Perlić toliko važno poglavlje u priči riječkog Kazališta da je odavno već osigurala svoje stranice koje odolijevaju zaboravu.
