Veliki baletni ansambl zagrebačkog HNK-a stiže u Rijeku sa slavnim Hačaturjanovim „Spartakom“! Riječka premijera je 28. veljače, dok su reprize 1., 3., 4. i 5. ožujka. Koreograf ove predstave nastale u koprodukciji riječkog i zagrebačkog HNK-a jest Jiří Bubeníček koji je za svoju predstavu „Romeo i Julija“ osvojio najviše vaših glasova za najbolju baletnu predstavu u protekloj sezoni! O radu na „Spartaku“ s Bubeníčekom razgovarale su u Zagrebu Sanja Ivić i Iva Višak, donosimo intervju.
Iz materijala je vidljivo da stvarate ovaj balet, a da ne slijedite ruski libreto iz doba praizvedbe. Vi organizirate glazbeni materijal Hačaturjana na nov način. Koristite li možda orkestralnu suitu Hačaturjana, nastalu nakon praizvedbe baleta ili ne?
Ne, ne koristim suitu. Upotrebljavam Hačaturjanovu glazbu za taj balet, ali na nov način. Prvo sam pročitao knjigu i shvatio koliko je zadivljujući taj roman talijanskog pisca Rafaella Giovagnolija. Ruski libretisti nisu točno slijedili priču romana. Tako sam počeo pripremati balet pročitavši 600 stranica romana. Onda sam napisao skraćenu verziju od sto stranica. Potom sam ponovo skratio sve nekoliko puta, da bi na kraju dobio sinopsis od nekoliko stranica. Nakon što sam završio rad na libretu, posegnuo sam za glazbom Hačaturjana, za svom glazbom, koja traje otprilike četiri sata i počeo slagati pojedine dijelove: ovo je dobro za ovu scenu, ona glazba za onu i tako redom. Naravno da će i partitura biti nova i za orkestar. Na kraju smo, Nadina i ja stvorili djelo koje se temelji na novom libretu kao i na novoj glazbenoj strukturi i mi smo vrlo ponosni, a trebate biti ponosni i vi, jer se do sada tako nešto nije napravilo. Moja supruga Nadine mi uvelike pomaže, ona je moj umjetnički suradnik u ovoj predstavi. Ne samo da je autorica kostima za ovaj balet, nego je i moja pomoćnica koja je sudjelovala i u dramaturškom oblikovanju predstave. Njezin doprinos je dosita velik zato jer je ona osoba koja mi pomaže u pronalaženju najboljih rješenja u pojedinim scenama.
U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu nikada do sada nije izvođen balet „Spartak“, tako da je ova produkcija za nas veoma važna, slažete li se?
Želim naglasiti da je riječ o novom libretu i drukčije strukturiranoj glazbi. Moj cilj je, s obzirom da smo u dvadeset i prvom stoljeću, biti svjestan sadašnjeg trenutka, pa se tako u ovom baletu kombiniraju različiti stilovi: balet na špicama i moderni pokret, ne razdvajam ih. Za neke likove koristim, naročito za one iz elegantnog rimskog visokog društva koristim ples na špici za žene, za neke druge, poput gladijatora i robova ne koristim špicu nego plesnu tehniku bližu podu, težište tijela je nisko. Ovo je prvi put da kombiniramo dvije različite tehnike plesa.
Dakle, vi kreirate stil plesanja za svaki lik?
Ne, nije tako. Ovaj balet vuče korijene iz neoklasičnoga baletnog stila i suvremene tehnike plesa. To je stil kojeg sam razvijao tijekom dugog niza godina i temeljen je na mom iskustvu. Kao što sam već naveo, plesači koji plešu likove Rimljana su drugačiji u pokretima i tijelima od roba ili gladijatora. Nastojim pronaći najbolji plesni izraz za svaki pojedini karakter, ne robujući nekim ustaljenim obrascima, odnosno, tražim najpogodniji stil ne samo za lik, nego i za umjetnika koji ga pleše.
Rekoste da film „Spartak“, redatelja Stanleya Kubricka nije bio dio vaših priprema za ovu produkciju?
Priča filma je slična Grigorovičevom libretu, ali, nisam se bavio holivudskim spektaklom, mislim bi mi film samo odvukao pozornost od glazbe i mog libreta.
Što Spartak znači za vas?
Roman se bavi revoltom gladijatora u prvome stoljeću prije nove ere, no, uz to priča o glavnim likovima i njihovim ljubavnim vezama. Spartak je sa svom svojom snagom predstavljen ne samo kao junak, nego, što je još važnije, i kao ljudsko biće sa svim mogućim osjećajima, sumnjama i ljubavlju prema Valeriji. Osim toga, Spartak ima i drugih briga. S jedne strane se želi brinuti za svoj narod, a s druge, obuzet je ljubavlju prema jednoj ženi. Sukob između privatnog i javnog je izuzetno vidljiv u ovom baletu. Katkad trči svojoj ljubavi, katkad ne može podnositi nepravdu i okrutnost. I što da on odabere? Da li se boriti za slobodu ili za svoju ljubav? Želim prikazati taj sukob. Povijesna pozadina je samo mali dodir vremena i inspiracija kako bi se što bolje prikazala unutrašnja Spartakova borba.
I kakve su rekacije naših plesača na vašu viziju o „Spartaku“?
Vrijeme provedeno na pokusima je bilo vrlo kreativno. Moj cilj je razvijanje plesnih talenata svih plesača, a pri tom im pomažem da otkriju nešto novo.
Je li vam bilo teško odvojiti se od Grigorovičeve koreografije?
Tu koreografiju sam gledao prije mnogo godina i nisam je ponovo vidio, namjerno. Ista je stvar bila i s glazbom. Ne sjećam se više Grigorovičeve koreografije, pa ne znam ni koja se glazba povezuje s pojedinom scenom. Slijedio sam glazbu, emocije koje sam u njoj pronašao i počeo sam stvarati vlastite slike povezane s glazbom.
Kada koreografirate imalte li unaprijed pripremljenu koreografiju, ili mijenjate već pripremljene ideje?
Uvijek se pripremam za jutarnji pokus, Obično priredim dvije ili tri fraze unaprijed, posebno za solo ples, ali duete koreografiram na licu mjesta.
Na jučerašnjem pokusu pitala sam se odakle se inspirirate? Imate vrlo zanimljivu biografiju i pitala bih vas, kada koreografirate pokret, koji je i klasičan, ali i potpuno suvremen, što vas inspirira u vašem radu?
Imao sam veliku sreću što sam plesao u nebrojenim baletnim produkcijama kao prvi solist, surađivao sam s velikim koreografima, neko su radili klasične bijele balete, neki moderne, i tako sam zavolio sve stilove. Volim i „Bajaderu“, „Labuđe jezero“, „Orašara“, ali i suvremene balete. Volim sve stilove zato jer se svi temelje na jednoj tehnici. Oni, naime, proizlaze iz ljudskog tijela, i iako se mogu doimati drukčije, koriste isti alat – ljudsko tijelo.
Želim još nešto dodati o zapletu. U ovom baletu je nekoliko paralelnih priča: Valerija i Eutibida, koja želi uništiti sve što je Spartak stvorio, zatim pratimo Spartakovu sestru Mirzu i njezinu ljubavnu priču s Artoriksom, priču koja se na ostvaruje zbog obostrane sramežljivosti ali i Mirzinog osjećaja krivnje zbog njezine sudbine kao robinje prisiljene na prostituciju. Dakle, ovdje pratimo nekoliko paralelnih priča, a ne samo onu jednu o sudbini Spartaka.
Ima li u ovoj koreografiji nečeg što se razlikuje od vaših prijašnjih koreografija?
Svaka priča koju odaberem za koreografiju je različita i prirodno je da se i baleti razlikuju od onih prethodnih. Moj balet koji je premijerno izveden prije dva mjeseca je bio temeljen na knjizi „Proces“, Kafke. Možete zamisliti kakvo je to bilo različito iskustvo. Ali, vratimo se „Spartaku“. Kada sam u Rimu koreografirao „Carmen“, za rimsku Operu otišao sam u Koloseum. Tada sam bio duboko impresioniran, šetao sam satima po tom zdanju, penjao se i spuštao u prostore u kojima su se gladijatori pripremali za borbe. Sjećam se, bio je sunčan dan i moje želje poslane u univerzum, u kozmos, su bile one da stvorim priču o tom povijesnom vremenu. U svom srcu sam osjećao da ću jednog dana imati priliku ton i napraviti. I evo me sada, ovdje, samo nekoliko dana prije svjetske premijere „Spartaka“.
Čitajući vašu biografiju zainteresirala me činjenica da ste zajedno s vašim roditeljima djetinjstvo proveli u cirkusu. Pitam se kako i koliko je takav nekonvencionalan život utjecao na vas?
Moji roditelji su bili poznati akrobati. Moj brat i ja smo putovali s njima sve do naše desete, jedanaeste godine. Nakon toga smo živjeli u Pragu zbog školovanja na Plesnom konzervatoriju u Pragu. S mojim roditeljima i cirkusom smo posjetili mnoge strane zemlje poput Njemačke ili Skandinavije u doba kada nije bilo jednostavno putovati na Zapad. Nije to bio lagodan život, ali mi smo sve to doživljavali iz dječje perspektive, sve nam je bila jedna velika avantura. Mala sitnica mi se urezala u pamćenje: nikako nisam mogao shvatiti kako ljudi žive u stanovima u gradu, iako smo i mi imali stan u Pragu. Stalno smo se kretali. Cirkus je sigurno uvelike utjecao na mene, prije svega na slobodu kretanja i mišljenja.
Intervju vodile Sanja Ivić i Iva Višak
(preuzeto iz knjižice predstave „Spartak“)
