KAZALIŠNI PARLAMENT – TREĆI DIO: UZBUDLJIVI BALET I OPERA BEČKOG RANGA

14. srpnja 2022.

U trećem nastavku pročitajte zašto plesna kritičarka dolazi u Rijeku i što je, po mišljenju publike, važno kako bi netko nastavio dolaziti u kazalište čitav život

„Pratim riječko Kazalište i dolazim s radošću gledati baletne premijere, jer se u vašim predstavama uvijek nešto novo događa… Ovaj je ansambl opravdano postao brend i vrlo je popularan – uzbudljiv je u kombinaciji otvorene, svježe, protočne suvremenosti i plesačke virtuoznosti“, riječi su plesne umjetnice i kritičarke Ive Nerine Sibile.
„Danas su na svjetskoj plesnoj sceni važne intermedijalne, eksperimentalne izvedbene prakse i socijalno uključivi i osjetljivi programi, a riječki Balet ih prati. Naime, nije lako prevesti klasični balet u 21. st i učiniti ga relevantnim i komunikativnim, uz sve veću virtuoznost i režim tijela koji se očekuju. Ono što vidim u ovom ansamblu pod vodstvom Maše Kolar jest prostor za svakog pojedinog plesača. Zadnja predstava koju sam gledala bila je Prokofjevljev „Romeo i Julija“, koja možda nije najbolja predstava ove sezone, no opet je to bila događaj – živost, prisutnost, ležerna radost plesanja. U suvremenom plesnom svijetu važno je da predstave nisu isključivo estetski doživljaj, nego da postoji energija koja je otvorena, komunikativna. Tako se gradi i most prema publici“, nastavila je te dodala: „ Ples unutar institucija može biti, a vrlo često i jest, visoko artikulirana, atletsko-estetska forma koja oduševljava, ali je na distanci s publikom. Ovdje to nije slučaj – kad god gledam ovaj ansambl on djeluje dostupno, imam potrebu prići plesačicama i plesačima i razgovarati s njima. I jako mi je drago što radite na uključivanju publike kroz otvorene probe, edukativne formate i slično.“

Iz publike se na riječi Ive Nerine Sibile nadovezala stalna posjetiteljica Kazališta, Ana Alebić Juretić: „Govoreći o Baletu, moram reći da je jako dobar zadnjih godina, a tome su pomogla i gostovanja stranih koreografa. Ja nisam protiv gostovanja stranih umjetnika, uvijek je dobro vidjeti što se radi u inozemstvu. Ja sam puno boravila vani i mogu vam reći da riječka Opera nije lošija od bečke, a raspolaže s puno manje novca. Bečani mogu platiti top-pjevače, a mi nemamo tu mogućnost. Ali i naši pjevači su jako dobri. Ono što meni fali, pogotovo u ljeti, jesu predstave našeg Kazališta u Opatiji, na Ljetnoj pozornici, koja je u biti građena za riječko Kazalište. Tamo se danas mogu gledati filmovi i klape, ali nedostaju kazališne predstave.

Programom u Kazalištu ja sam zadovoljna. Šteta što večeras nema onih koji se bune po novinama, jer ako je program ovako dobar, a međuljudski su odnosi tako loši – kakav je onda program bio kad su odnosi bili dobri?“

Ljerka Žic, posjetiteljica, ali i glazbena kritičarka, istaknula je da je ona treća generacija gledatelja u Kazalištu, koje su posjećivali i njeni nona i nono, i roditelji. „Mislim da sam večeras ovdje najstarija, i to mi služi na čast. Kazalište je moj dom. Moram istaknuti kvalitetu našeg svestranog orkestra – oni sviraju i opere i operete i mjuzikle i simfonijski repertoar. Nema na svijetu ansambla koji svira tako raznoliko i tako kvalitetno. Zanima me hoće li maestro Egel i dalje voditi orkestar, jer su njegova poletnost, mladost, energija – odlični. Bili smo, međutim, zadovoljni i Villeom Matvejeffim. Gosti dirigenti su zanimljivi zbog uvođenja promjena u zvuku. Moj je prijedlog – da uvedete i jednu repriznu izvedbu simfonijskog koncerta. Bilo bi interesa, šteta je tolikog truda za samo jednu izvedbu.“ Nakon ovih riječi kritičarke Žic iz publike se čuo aplauz odobravanja, a maestro Egel je zahvalio na lijepim riječima i istaknuo koliko je ponosan na kolegice i kolege iz Orkestra.

Za riječ se javila i Borka Jovančević, još jedna posjetiteljica glazbene struke i pohvalila poticaje kazališta da na glazbene programe dolaze učenici: „Moji su učenici, gimnazijalci, s oduševljenjem pratili probe, generalne probe i koncerte, ali i obilazili prostore kazališta, radione, krojačnice, a jednom nas je i sam intendant vodio kroz Kazalište. To nije mala stvar jer ja i danas te učenike vidim, danas kao odrasle ljude, kako dovode svoju djecu u Kazalište. I ja želim pohvaliti Ville Matvejeffa koji je stvorio temelj ovako svjetski kvalitetnom orkestru, ali i sadašnjeg dirigenta koji nastavlja tu kvalitetu. Kao vrhunski program moram istaknuti „Elektru“, a nagledala sam se divnih opera, svidjele su mi se i „Šekspirijada“ i „Verdijada“… Ali „Elektra“ je bila predstava kakva se na svijetu ne može vidjeti…“ Za kraj je gdja Jovančević iznijela prijedlog da se novogodišnji dječji koncerti još više profiliraju i da se izvode samo kraće, vesele skladbe za djecu: „To bi još više usavršilo divnu tradiciju novogodišnjih dječjih koncerata koju njegujete i koja mnogim riječkim obiteljima puno znači“.

Intendant je pojasnio koji su razlozi odlaska maestra Villea Matvejeffa iz HNK-a Ivana pl. Zajca: „Ville je odsutan iz osobnih razloga: postao je glavni gost dirigent u Švedskoj i umjetnički ravnatelj Festivala u Savonllini, te postao otac i sve su to bili razlozi da se vrati u Skandinaviju, ali vjerujem da ćemo uskoro opet moći uskladiti termine i ugostiti Villea u jednoj od sljedećih sezona.“

U sljedećem i posljednjem nastavku pročitajte što o riječkom dramskom programu misli kritičar Igor Ružić, a o dramskom ansamblu redateljica Franka Perković, te još dojmova stalne kazališne publike.

 

Napomena:

Zahvaljujemo stalnoj posjetiteljici kazališta i sudionici u Kazališnom parlamentu gđi Ani Alebić Juretić što nam je poslala ispravak pogrešno citirane izjave u objavljenom tekstu. Pravilna formulacija glasi:

“Šteta što večeras nema onih koji se bune po novinama, jer ako je program ovako dobar, a međuljudski su odnosi tako loši – kakvi su međuljudski odnosi bili prije kad je program bio puno lošiji?“, riječi su gđe Alebić Juretić.