U subotu 8. lipnja izvedena je inkluzivna “Glorija”. U Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca organizirana je izvedba dramske predstave “Glorija” Ranka Marinkovića pristupačna osobama s invaliditetom.
Gluhe i nagluhe osobe pratile su predstavu uz pomoć inkluzivnih titlova i tumača na hrvatski znakovni jezik, Damira Herege i Ivone Križić, koji su se izmjenjivali na prosceniju cijelo trajanje predstave. Slijepe i slabovidne osobe mogle su koristiti uređaje za audiodeskripciju koju je pripremio Toni Pavlović, a naratorica je bila glumica Sabina Salamon.
Nakon predstave s publikom su razgovarale glumice Ivna Bruck i Ana Marija Brđanović, incijatorica i voditeljica inkluzivnih praksi Maja Ogrizović i savjetnica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Tea Rubeša, uz moderiranje Katarina Mažuran, voditeljice programa razvoja publike u “Zajcu”.
HNK “Zajc” već niz godina realizira program socijalne osjetljivosti, a izvedba predstave obogaćene prilagodbama, unatoč tehničkim poteškoćama s uređajima za audiodeskripciju, korak je dalje u tom pristupu. Inkluzivna izvedba naišla je na odobravanje šire publike koji su u velikom broju ostali na razgovoru nakon predstave. Na pozivnice za subotnju predstavu odazvale su se grupno udruge osoba s invaliditetom grada Rijeke, Primorsko-goranske županije i šire. Neki od članova udruga su već stalna kazališna publika, ali mnogima je ovo bila prilika da prvi puta posjete kazalište, što su i istaknuli u razgovoru nakon predstave.
Sudionici razgovora su se dotaknuli stvarnosti različitih ranjivih skupina u društvu i odgovornosti pozicije koju nose centri moći i trebali bi toga biti svjesni. Činjenica je da način na koji škole, mediji, politika ili kazalište tretiraju ranjive skupine utječe na pojedince i njihove svakodnevne odluke. To je bila i poveznica s temom predstave, kako je iskazala nositeljica glavne uloge, Ivna Bruck. Ona je govorila o tome kako je izgradila svoj lik, Gloriju, u stalnoj borbi s banaliziranjem i svođenjem žene na funkciju koju joj nameće društvo, crkva ili pojedinci. Na žalost, ta borba u predstavi završava tragično. I Ana Marija Brđanović se nadovezala na tu misao govoreći kako je tema ženske slobode, ali i uključivanje u kreaciju marginaliziranih skupina, beskućnika, umirovljenika i drugih, vodeća u njenom umjetničkom stvaralaštvu, kako unutar institucije, tako i u nezavisnoj praksi.
Maja Ogrizović, voditeljica udruge Filmaktiv, suorganizatorica je ove inkluzivne izvedbe u Zajcu. Istaknula je koliko je značajno i osnažujuće za društvo u cjelini, stvaraju li se uvjeti da osobe s invaliditetom sudjeluju u društvu ravnopravno i aktivno. Tea Rubeša je iz prakse svakodnevnog rada s osobama s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju naglasila da je za zdravlje osobe s invaliditetom presudno uključivanje u javni, društveni i kulturni život, što su ujedno i osnovna ljudska prava.
Jedna je gledateljica podržala sva nastojanja da kazališni programi postanu pristupačniji: “Mnoge se osobe, pa tako i ja, bore s teškoćama koje možda i nisu vidljive, ali njima je dolazak na predstavu jedna od pobjeda koju su zaslužili.”
Kao što je Dubravka Ugrešić rekla “Samo velike književnosti su inkluzivne, zato i jesu velike. I samo male književnosti su ekskluzivne. Zato i jesu male”, isto se odnosi na umjetnost, kulturu i društvo u cjelini.
Inkluzivna izvedba „Glorije“ u subotu, a i razgovor nakon predstave, korak je dalje u nastojanju da kazalište bude inkluzivno. Najava je to ujedno i kontinuirane prakse inkluzivnih izvedbi predstava u „Zajcu“ sljedeće sezone i druženja publike nakon predstava.
