U subotu 5. listopada, neposredno nakon izvedbe predstave “Prava komedija”, u gledalištu Zajca su s publikom razgovarale novinarka i kritičarka i “krivac za ovu predstavu”, kako sama kaže, Kim Cuculić, novinarka Hrvatskog Radija Rijeka Tatjana Sandalj i voditeljica programa razvoja publike u kazalištu Katarina Mažuran Jurešić.
Početak predstave izvan kazališta
Kako su se svi na početku razgovora složili, ova predstava nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Budući da je nastala povodom interakcije riječke javnosti (novinske kritike) i Kazališta, tako je i prije svog nastanka ova kazališna predstava postala odraz odnosa publike i kazališta, Hrvatske drame i riječke javnosti, društveno angažirana predstava u pravom smislu riječi.
Kako je publika tražila pravu komediju, tako su s pitanjem što je to prava komedija vrsnim suvremenim domaćim redateljicama i redateljima pristupili autori koncepta i dobili – 10 različitih, autorskih, nekonvencionalnih odgovora.
Na premijeri je prikazano svih deset kratkih predstava, a svaka nova izvedba će biti drugačija kombinacija nekih od tih predstava, ili čak novih.
Žustra rasprava publike
Tatjana Sandalj ustvrdila je da ovo nije obična komedija, nego pametna komedija i da ju je više potaknula na razmišljanje nego na urnebesni smijeh.
Kim Cuculić je pojasnila da je upravo ona autorica kritike koja je inspirirala ovaj kazališni eksperiment, te podijelila s publikom kako se ona sama našla i snašla unutar predstave. Iz publike su se čula najrazličitija mišljenja: od oduševljenja (“Skoro sam odustala prije predstave, ali srećom nisam – oduševljena sam!, “Ovo je najbolja predstava u ovom kazalištu u zadnje vrijeme!”, “Očekivala sam komediju, ali ovo je nadmašilo moja očekivanja – jer nas potiče da propitujemo”), preko onih kojima su se neki dijelovi svidjeli više od drugih (“Ovo je komedija na nekom drugom levelu. Priča o Becketovom U očekivanju Godota me oduševila”, “Ona scena o birokraciji koja nas izluđuje je najjača”), preko razočaranja (“Ja sam magistra znanosti, ali valjda sam glupa jer me ništa nije nasmijalo. Katastrofa”, “Mislim da vam je naslov potpuno kriv jer nas navodite na velika očekivanja – da ćemo se stalno smijati, a nije tako.” “Dosta nam je stvarnosti svaki dan. Ja želim da me kazalište uvede u bajku”).
Deset renomiranih autora koji se slažu oko samo jedne stvari
Više je gledatelja izrazito pohvalilo cijeli glumački postav, a osobito su istaknuli trenutak kad kamera snima publiku i vide same sebe na pozornici – “najslađe smo se nasmijali samima sebi”.
Tatjana Sandalj rekla je da joj je cabaretski okvir koji donose Nikola Nedić i Mario Jovev odličan jer duhovito i pametno povezuju priče, ali i predstavu i društveni kontekst.
Kim Cuculić istaknula je Kurspahićevu parodiju “Galeba” kao vrhunsku, ali i činjenicu da sigurno svaki komad ima svoju publiku kojoj će biti najdraži.
Njoj je autorski koncept koji uvezuje deset različitih pristupa tome što je smiješno jako zanimljiv, a posebno ističe misao jedne od redateljica predstave, Natalije Manojlović, koja kaže kako nije smiješna neka situacija sama po sebi, nego je čini smiješnom kut iz koje se gleda.
Jedno je pitanje iz publike glasilo “zašto je predstava najavljena kao komedija za pucanje od smijeha, a dobilo se autorsko istraživanje što je danas smiješno”, a drugo “zašto je samo premijerna publika imala mogućnost pogledati svih deset komada”. Jedan od autora koncepta i intendant Marin Blažević je odgovorio da je da se desetoro uglednih i renomiranih autorica i autora složilo samo u jednom – da treba postaviti pitanje što je danas komedija u ovom vremenu i na ovom mjestu. Dati prostor tom propitivanju upravo i jest zadaća nacionalnog teatra.
U tom će smislu i svaka izvedba biti drugačija i svaka kombinacija odabira i poretka komada nastavak je koncepta.
Jedna je gledateljica pronicljivo primijetila da je ovaj razgovor s publikom svojevrsni jedanaesti komad koji također propituje što je danas i ovdje smiješno i zašto, i to je najbolji zaključak razgovora – svi smo mi i publika i glumci istovremeno.
