Svoj prvi koncert ove sezone orkestar Opere HNK Ivana pl.Zajca održao je pod ravnanjem novog šefa dirigenta Yordana Kamdzhalova.Vjerojatno i po njegovu izboru u program je uvrštena Sedma simfonija u E-duru Antona Brucknera, jedno od najvažnijih ostvarenja drugoga zlatnog doba bečkog simfonizma. Skladana između 1881 i 1883. godine, Sedma simfonija nije samo djelo kojim je Bruckner konačno doživio priznanje kao veliki simfoničar, već je do danas ostala njegovo najpoznatije i najcjenjenije simfonijsko ostvarenje. Opsežna po trajanju, prepuna neočekivanih kontrasta, zahtjevna za izvođače i uzbudljiva za slušatelja – to su glavne značajke ove majstorske skladbe, koja je u izvođenju riječkog orkestra pod ravnanjem Yordana Kamdzhalova dobila uvjerljivo, duboko misaono tumačenje.
Kamdzhalov je neosporno dirigent s karizmom, koncentriran, svrsishodne geste, što je sve zajedno rezultiralo potpunom usmjerenošću sviračkog korpusa na njega kao na stabilno središte iz kojeg se muzika širila u prostor.
Smirenost do kraja ispjevane kantilene, svečanost zvuka u fragmentima iskrenog patosa, posebice u impresivnom finalnom stavku, briga za detalj, duboki dah svake fraze i logika njenog odvijanja unutar pojedinih sviračkih sekcija, ostat će u glavnim bljeskovima sjećanja na njegovu dojmljivu interpretaciju. Orkestar ga je u tome bespogovorno slijedio. Ako bi se išta moglo prigovoriti izvedbi, onda je to stanovita neizbalansiranost zvuka između moćnog (za ovu prigodu pojačanog) korpusa limenih puhača, s kojim se kvalitetna gudačka sekcija, na pojedinim tutti mjestima, naprosto brojčano nije mogla nositi. Drveni puhači, posebice flauta, bili su također izvrsni. Cijeli se orkestar pokazao sasvim na visini teškog zadatka koji je pred njega stavljen izvođenjem Brucknerove Sedme simfonije. U upravno – umjetničkim okolnostima u kojima riječki orkestar danas djeluje, realno je očekivati stalni rast kvalitete njegova muziciranja.
Treba upozoriti na činjenicu da danas u Hrvatskoj, od četiri operna orkestra, jedino orkestar riječkog kazališta ima ozbiljnu koncertnu sezonu.
Na kraju valja spomenuti i to da je riječka publika bila oduševljena Brucknerom, Kamdzhalovom, orkestrom i vrlo obećavajućim početkom nove sezone. A možda su se neki i prisjetili da je jedan od najvećih dirigenata “brucknerijanaca” prošloga stoljeća, Lovro pl. Matačić rođen na Sušaku.
Bosiljka Perić Kempf