Vrsna sopranistica međunarodne karijere, profesorica i znanstvenica Lidija Horvat-Dunjko prvi će put nastupiti na pozornici „Zajca“ kao Kraljica noći u Mozartovoj operi „Čarobna frula“ u utorak 14., a potom i u petak 17. prosinca. U kratkoj pauzi tijekom priprema odgovorila nam je na nekoliko pitanja.
Kao Kraljica noći prvi put nastupate na pozornici „Zajca“? Kakva su očekivanja?
Da, ovo je prvi put da pjevam predstavu u Rijeci. Iako sam nastupala na koncertu kojim je ravnao pokojni maestro Miroslav Homen, ovo je moj riječki operni debi.
Predstava „Čarobna frula“ u režiji Renate Carole Gatice izuzetno je lijepa. Ovo mi je već četvrta produkcija „Čarobne frule“ u kojoj pjevam i svaki put me oduševi kada redatelj ili redateljica uspije pronaći još jedan način da prikaže zapravo nešto isto, a da bude svježe, lijepo, pitko. Izuzetno mi se sviđa predstava. Moram iskreno reći da sam bila oduševljena nakon što sam pogledala snimku predstave, toliko me je napunila srećom i radošću da sam jedva čekala doći u Rijeku. Vrlo sam sretna i počašćena što mogu sudjelovati u projektu koji je toliko kvalitetan, lijep i nadahnjujuć.
Prije dvije godine, u rujnu 2019., nastupili ste u „Čarobnoj fruli“ u zagrebačkom HNK-u u ulozi Kraljice noći uz svoju kćer Antoniju koja je igrala ulogu Pamine. Čini li to ovu ulogu za Vas posebnijom?
Pa uloga je posebna jer kada ste zločesta mama kćerki, pa kad je to još doista vaša kći.., nama je svakako posebnija, a o publici neću ni govoriti. Kažu oni da im nije bilo svejedno, da su stvarno protrnuli kada sam izvadila nož i dala ga kćeri znajući da smo zaista mama i kći ?.
Dobitnica ste mnogih državnih i međunarodnih nagrada i priznanja među kojima je i Orden reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Do sada ste uspješno kreirali oko 40 velikih opernih uloga u zemlji i inozemstvu te nastupili i u izvedbama opereta i mjuzikala, ali svoju ste najveću popularnost stekli nastupom na Eurosongu 1995. u Dublinu uz grupu Magazin s pjesmom „Nostalgija“. Smeta li Vam ova činjenica?
Malo je neobično da čovjek koji otpjeva puno glavnih i teških uloga zapravo bude najpopularniji po jednoj pjesmici od tri minute. Iako moram iskreno reći da i ta pjesmica nije nimalo bezazlena, s obzirom da i ima preko dvije oktave opsega i završava na e³ u pianissimu, što nije nimalo jednostavno otpjevati. Također, moram priznati da sam dobila puno ponuda iz inozemstva zbog te pjesme jer zapravo se malo pjevačica može u toj lagi igrati dinamikama. Tako da je pjesma „Nostalgija“ definitivno doprinijela mojoj opernoj karijeri, zahvaljujući noj imala sam priliku otpjevati vrlo velike i značajne operne uloge u inozemstvu.
Predajete solo-pjevanje na akademijama u Zagrebu i u Puli, bavite se znanošću te aktivno nastupate na različitim pozornicama. Kako sve to uspijevate uskladiti?
Obično znam reći da me moj pedagoški rad odmara od umjetničkog i obratno. Kada se sve to skupa spoji zapravo daje životu jednu raznolikost, jednu radost. Volim ono što radim činiti s veseljem i strašću. Mislim da kad bih radila samo jedno da bi mi nakon nekog vremena postalo monotono, a znači ne bi bilo ni kvalitetno. Ovakvo “jurenje” meni zapravo odgovara jer jedan se dio odmara na jednom poslu, a drugi na drugom. A zapravo sve moje djelatnosti su slične i povezane. Upravo završavam i doktorat na polju muzikologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Naprosto moj unutarnji instinkt govori da mi treba još nešto. Tako da sam trenutno redovna profesorica u trajnom zvanju na Akademiji u Zagrebu, a predajem i na Akademiji u Puli, bavim se znanošću na polju medicine glasa, završavam doktorat i, naravno, pjevam.
S obzirom na sva Vaša dosadašnja postignuća, bogatu i uspješnu opernu karijeru, postoji li još uvijek uloga o kojoj sanjate?
Pa zapravo postoji i to nije samo jedna uloga, nego uloge. To su Donizettijeve heroine – Lucrezia Borgia, Anna Bolena, predstava „Roberto Devereux“ i uloga engleske kraljice Elisabette. Taj još jedan paketić bih vrlo rado imala na svom repertoaru.
Razgovarala Julia Vazniak
Medijski pokrovitelj / Partner mediatico
