Mladi glumac Hrvatske drame Mario Jovev poznat je riječkoj publici po brojnim ulogama u najrazličitijim žanrovima i svim umjetničkim granama „Zajca“ – od Drame gdje je „doma“, do mjuzikla, baleta i opere, pa i Talijanske drame – u svemu „pliva“ podjednako sjajno. Prepoznao je to i redatelj nove predstave Hrvatske drame, Ivan Penović koji je i dramatizirao znanstveno-fantastični roman „Fahrenheit 451“, a čija je premijera, prvi put u Hrvatskoj, na sceni riječkog kazališta 3. prosinca.
Kako je raditi s Ivanom Penovićem?
S Ivanom Penovićem sam imao priliku raditi kada je režirao jedan od desetominutnih komada u omnibusu „Prava komedija” i to mi je ostalo u sjećanju kao proces u kojem je bilo vrlo lako uživati. Ivan se sada vratio u Rijeku režirati „Fahrenheit 451“ i već sam u startnoj fazi procesa uspio dobiti dojam kako je riječ o redatelju s kojim je vrlo inspirativno, zabavno i lako raditi. Već na čitaćim probama oduševila me njegova oštroumnost, načitanost i elokvencija, kojima nevjerojatnom lakoćom prodire u srž materijala, kojeg zatim zavidnom sposobnošću artikulacije svojih ideja te istančanim razumijevanjem glumačkog procesa, prenosi glumcu i ostavlja širok spektar materijala s kojim glumac može raditi. Probe vodi samouvjereno, točno zna što radi, a ujedno je i otvoren za nove ideje i time zadobiva povjerenje, otvorenost i interes glumaca. Ukratko, uživam.
Misliš li da bi ovaj naslov mogao privući mladu publiku, pogotovo s obzirom na to da je riječ o lektirnom naslovu?
Upravo zato što je to lektira, mlađe će generacije, da ne moraju čitati roman doći na predstavu, nakon koje će htjeti pročitati ne samo „Fahrenheit 451″, već i mnoge druge knjige.
Zašto pogledati „Fahrenheit 451“?
„Fahrenheit 451“ nudi distopijsku viziju svijeta u kojem živimo. To je znanstveno-fantastična vizija vremena koja, kad primijetimo sličnosti s našim vremenom, prestaje biti toliko znanstveno-fantastična. Svijet u kojem su klasici svedeni na sažetke sažetaka. Svijet gdje je brza dostupnost informacije bitnija od vjerodostojnosti informacije. Svijet u kojem je obitelj svedena na interaktivni program na ekranu. Svijet u kojem se toliko juri da se reklamni panoi produžuju kako bi ih vozač stigao pročitati. Svijet u kojem je znanje toliko filtrirano da se pale knjige i time postaje nepotrebno učiti išta drugo osim tipkanja po ekranu. Svijet u kojem se emocionalni svijet čovjeka zamjenjuje za niz kratkotrajnih užitaka. „Fahrenheit 451“ nudi takvu budućnost. Iako je pisan 1953., roman ukazuje na budućnost u koju se danas čini zastrašujuće mogućim zaglibiti. Stoga smatram da je izuzetno bitno doći pogledati predstavu i upoznati se s djelom.
Kako doživljavaš lik Guya Montaga?
Lik Guya Montaga doživljavam kao čovjeka čiji je bogati emocionalni i misaoni svijet potisnut i zatočen u okovima vremena u kojem živi. Žrtva je nametnutog i ukorijenjenog režima i općeprihvaćenog načina života gdje filtriranje znanja, cenzura i zabava sputavaju čovjekovu kretivnost, originalnost i misaonost te onemogućuje propitkivanje i kritičko razmišljanje čineći ih pojmovima negativnog predznaka. U takvom svijetu on je spaljivač knjiga koji isprva bez propitkivanja provodi rigorozne zakone. Slijedom događaja i okolnosti postaje uvjeren da u tim knjigama mora biti „nečega” te počinje gajiti interes prema njima. Počinje protuzakonito čitati i očigledno se mijenja. Određene emocije i spoznaje doživljava po prvi put. U vrtlogu intenzivnih novih misli i spoznaja postaje zanesen silnim interesom za knjigama i znanjem, ali time postaje i jedan od prijestupnika kojima je do jučer palio kuće. Neće biti jednostavno.
Sponzori predstave
