Intendant riječkog HNK napokon odgovara na optužbe Kazališnog vijeća i upozorava da Kazališno vijeće namjerava ukinuti Riječki simfonijski orkestar i Riječko kazalište mladih „Kamov“
Poštovane i poštovani,
malotko bi bio sretniji od mene i mojeg tima ravnateljica i ravnatelja u riječkom HNK, da smo ranije mogli zaključiti našu seriju NIJE – NEGO u sklopu rubrike TRANSPARENTNO KAZALIŠTE. Prezentiranje naših programa, planova i rezultata, pozivanje na izvedbe predstava i koncerata, informiranje o gostovanjima, turnejama i nagradama – to su bili i ostaju dominantni i prioritetni sadržaji naše on-line prisutnosti. Ipak, ponekad, smatrao sam svojom obavezom da reagiram na medijske i političke kampanje koje ne prepoznaju umjetničku i društvenu vrijednost našeg rada. Od prvog dana dolaska u riječko Kazalište, krajem 2014. godine, naglašavao sam da prvi podržavam obrazloženu kritiku i pozivam na ozbiljnu kritičku raspravu. Osporavanje čak i svega što činimo, stvaramo i produciramo, nikada nisam smatrao spornim ako se temelji na činjenicama i istini, iskrenim umjetničkim doživljajima ili argumentima koji polaze od barem osnova stručnog znanja. Zle namjere, neistine i „alternativne činjenice“, konstrukcije „afera“ i degradiranje umjetničkog rada i iskustva, nestručno i politikantsko uplitanje u produkciju i poslovanje Kazališta – takve namjere i napade nikada nisam prihvaćao bez otpora i odgovora. Naprosto, ja nisam intendant koji riječki HNK vodi šutke, kukavički i iz zaklona. Nikada bio, niti ću biti.
Ipak, sve što se događalo proteklih mjeseci umorilo je ne samo moj ravnateljski tim i mene, ne samo mnoge djelatnice i djelatnike Kazališta, nego, vjerujem, i našu publiku. Sva moja i naša reagiranja, odgovori i obrane, nisu bili zbog inata i arogancije, nego samo jedne jedine odgovornosti – one prema istini. Otuda i naslov naše serije NIJE – NEGO. Sada, kada se napokon približavamo raspletu „dramske situacije“ (pa nadam se i one medijske i političke), preostalo mi je još samo, napokon, odgovoriti na sve zbog čega se mene i moj tim ravnateljica i ravnatelja napada, sve ono za što nas se optužuje.
Najavljujem da je očitovanje koje slijedi i posljednja objava o „problemima u Zajcu“ na društvenim mrežama i internetskoj stranici riječkog HNK, sve do sjednice Gradskoga vijeća i eventualne intervencije Ministrice kulture i medija. Do tada – pratite nas i čitajte samo o programu. Očitovanje koje slijedi, ujedno zaključak naše serije NIJE – NEGO, arhivirat ćemo u rubriku TRANSPARENTNO KAZALIŠTE i prepustit ga – povijesti.
Najprije – OČITOVANJE I OSPORAVANJE ukratko:
Kao što je poznato, Kazališno vijeće HNK Ivana pl. Zajca (dalje i KV) uputilo je Gradskome vijeću „Prijedlog odluke o razrješenju Marina Blaževića s dužnosti intendanta“. Način uvrštavanja „Prijedloga“ u dnevni red 36. sjednice KV-a održane 2. kolovoza 2022., a potom i nedemokratska procedura njegova usvajanja, provedeni su uz višestruko kršenje Poslovnika o radu kazališnog vijeća, Zakona o kazalištima i Statuta riječkog HNK.
“Prijedlog odluke za razrješenje” uvršten je na dnevni red sjednice KV-a 2. kolovoza neposredno prije glasanja o usvajanju dnevnoga reda, dakle nenajavljeno, i to nakon što je najprije uručen predstavnicima medija i javnosti, a tek potom meni i Pročelniku za kulturu Ivanu Šararu, premda novinari i javnost nisu sudionici sjednice s pravom sudjelovanja u njezinu radu. Obrazloženje „Prijedloga“ nije priloženo kao materijal za sjednicu, nego ga je čitao član KV-a Bojan Šober. Predsjednik KV-a Zvonimir Peranić dao je na glasovanje prijedlog o razrješenju bez mojeg očitovanja, dakle bez moje obrane, s očitom namjerom da se ishod glasanja osigura bez iznošenja protu-argumenata, dokaza, pa i jednostavnih činjenica. Napominjem da se prema Zakonu o kazalištima (Čl. 35) „prije donošenja odluke o razrješenju, intendantu, odnosno ravnatelju mora pružiti mogućnost očitovanja o razlozima razrješenja“ (također i Čl. 33 Statuta HNK Ivana pl. Zajca Rijeka).
Predsjednik KV-a potom je propustio “Obrazloženje”, pa čak i sam „Prijedlog odluke o razrješenju“, priložiti materijalima sa sjednice po njezinu isteku, a nije to učinio niti 24 sata nakon što je sjednica okončana. Kad je napokon dostavljen dokument naslovljen „Dopuna obrazloženja“, utvrđeno je da njegov sadržaj ne odgovara tekstu koji je čitan tijekom sjednice 2. kolovoza i temeljem kojeg je provedeno glasovanje, bez očitovanja i obrane intendanta, dakle protuzakonito. Kazališno vijeće očigledno je nadopisivalo „Obrazloženje“ i nakon sjednice, što je lako provjerivo usporedbom dostavljenog teksta s transkriptom. Drugim riječima, Kazališno vijeće upućuje Gradskome vijeću dokument koji nije autentičan jer je glasovanje o razrješenju provedeno temeljem drugog materijala.
No tu nije kraj svađi Kazališnog vijeća sa svojom funkcijom i ovlastima, kako ih propisuju Zakon o kazalištima i Statut riječkog HNK. Jednu od svojih primarnih nadležnosti (prijedlog imenovanja i razrješenja intendanta), posljedice koje utječu na cjelokupni rad Kazališta, proračun Grada i proračune drugih instanci koje financiraju redovnu djelatnost ustanove, počevši od Ministarstva kulture i medija, Kazališno vijeće odlučilo je provesti:
- bez konzultacija trojice predstavnika Osnivača s – Osnivačem, dakle Gradom (prije svega izvršnom vlasti koja je nadležna za predlaganje i izvršenje proračuna);
- bez informiranja i suglasnosti Odjela za kulturu koji je nadležan za odobravanje dnevnog reda i kojemu se obavezno tjedan dana prije sjednice daju na uvid svi materijali;
- bez konzultacija s djelatnicama i djelatnicima Kazališta (obzirom da je „Prijedlog odluke o razrješenju“ uvršten u dnevni red nenajavljeno); isto su potvrdili brojni umjetnici i umjetnice, a službenim dopisom i sindikalni povjerenici Sindikata obrazovanja, medija i kulture;
- suprotno pisanom nalogu gradonačelnika Filipovića i upozorenjima pročelnika Šarara;
- suprotno stavu ministrice u nadležnom Ministarstvu kulture i medija, Nine Obuljen Koržinek, koja je neposredno prije sjednice uputila pismo gradonačelniku Filipoviću o cijeloj situaciji.
Premda bi sva već navedena kršenja Zakona, Statuta i Poslovnika KV-a morala biti dovoljan razlog da se odbaci „Prijedlog odluke o razrješenju intendanta“, najgore tek dolazi. „Prijedlog odluke o razrješenju“ i u sadržajnom je smislu u potpunosti neosnovan, dakle nelegalan. Iz opsežnog očitovanja i osporavanja paušalnog i pamfletskog „Obrazloženja“ koje je konstruiralo Kazališno vijeće, izdvajam i navodim samo nekoliko argumenata i dokaza.
- KAZALIŠNO VIJEĆE NIJE SUDBENA VLAST, PREMDA SE TAKO PONAŠA, PA VLASTITE LAIČKE INTERPRETACIJE PRETVARA U PRESUDE.
Kazališno vijeće nema niti jednu pravnu osnovu za pokretanje postupka razrješenja intendanta. Protiv mene kao intendanta nije podnesena niti jedna kaznena prijava, nije pokrenut niti jedan istražni postupak, nije podignuta niti jedna optužnica, nije donesena niti jedna pravomoćna presuda. U ovom trenutku ne postoji pravomoćan odnosno konačan negativan nalaz niti jednog nadzornog postupka, revizije ili inspekcije.
Primjerice, bez navođenja dokaza i pozivanja na eventualno prekršene zakonske odredbe (konkretne zakone i članke) ili interne akte, Kazališno vijeće paušalno me optužuje za „pogodovanje“ i „privilegiranje“, a da pritom ne navodi ni „kome“ niti „kako“, koji je interni akt ili čak zakon prekršen, odnosno kojim je eventualnim nalazom inspekcije ili nekog drugog nadležnog tijela utvrđeno da je prekršen neki akt, propis odnosno zakon. Ne navodi, jer nema što navesti.
- KAZALIŠNO VIJEĆE JEDNOGLASNO JE PRIHVATILO IZVJEŠĆE ZA 2021. GODINU, A SADA TO IZVJEŠĆE NAVODI KAO RAZLOG ZA RAZRJEŠENJE.
Poznato je da Gradsko vijeće nije prihvatilo programsko i financijsko izvješće HNK za 2021. godinu, no Kazališno vijeće ne može u razlozima za razrješenje navoditi odluku Gradskoga vijeća s kojom se samo – ne slaže, jer je ono samo ta ista izvješća za 2021. godinu jednoglasno prihvatilo, prihvaćanje detaljno obrazložilo, a potom i javno izjavilo da „ustraje“ kod svoje odluke: https://hnk-zajc.hr/zakljucak-kazalisnog-vijeca/
Da bizarnost ponašanja KV-a bude još veća, isti sastav KV-a koji je na sjednici 2. kolovoza 2022. najprije inicirao postupak razrješenja intendanta, potom je razmatrao polugodišnje financijsko, programsko i projektno izvješće za 2022. te je svako – jednoglasno prihvatio. Kako ikome razumnom objasniti da su svi pokazatelji uspješnosti poslovanja i relevantnosti programa jednoglasno usvojeni, nakon što je zatraženo razrješenje intendanta?
- ZA RAD INTENDANTA I RAVNATELJA NA KONCEPTU PROGRAMA OTVARANJA EPK NIJE BILA POTREBNA SUGLASNOST KAZALIŠNOG VIJEĆA.
Nadležno Ministarstvo kulture i medija u dva je navrata zaključilo i službeno donijelo odluku da za rad na konceptu dijela programa otvaranja EPK nije bila potrebna suglasnost kazališnog vijeća. Kazališno vijeće, međutim, mišljenje i zaključke Ministarstva kulture i medija smatra – ništavnima, te se postavlja iznad tijela državne vlasti koje je po Zakonu o kazalištima (Čl. 38) nadležno za nadzor nad zakonitošću rada kazališta.
Tako i predloženik KV-a za v.d. intendanta, trenutno zamjenik predsjednika KV-a, Bojan Šober, i prije nego što bi htio stupiti na dužnost odbacuje službena mišljenja potpisana najprije od državnog tajnika u Ministarstvu kulture i medija Krešimira Partla, a potom i same ministrice dr. sc. Nine Obuljen Koržinek. Drugim riječima, predloženik za vršitelja dužnosti intendanta već najavljuje da se nema namjeru pridržavati – Zakona o kazalištima.
No tu nije kraj! I aktualni predsjednik Kazališnog vijeća koje je odbacilo zaključak Ministarstva kulture i medija, Z. Peranić, nekako je podlegao zaboravljivosti. Naime, on je sam od istog Ministarstva svojedobno zatražio mišljenje o istoj temi, no ono mu se nije svidjelo pa ga je odlučio – ignorirati.
- KAZALIŠNO VIJEĆE PRIPREMA UKIDANJE RIJEČKOG SIMFONIJSKOG ORKESTRA I DRUGIH RAZVOJNIH PROGRAMA I PROJEKATA.
Iz donesenih odluka i tijeka rasprave na 36. sjednici Kazališnog vijeća 2. kolovoza, očigledno je da aktualnim članovima najviše smetaju: Riječki simfonijski orkestar, Operni studio „Giorgio Surian“, Riječko kazališta mladih „Kamov“ i „Galerija Zajc“. Kako započeti proces ukidanja? Tako da se konstruira laž. Pa KV tako najprije izmišlja da je riječ o novim ustrojbenim cjelinama, a potom da za iste ne postoji suglasnost Osnivača, iz čega bi proizlazilo da se njihovim pokretanjem kršilo Statut. Istina je potpuno suprotna! Navedeni programi odnosno ansambl nikada nisu uspostavljeni kao nove ustrojbene cjeline odnosno nove djelatnosti, dakle nisu prekršene odredbe Statuta. Riječ je o programima i nazivima za koje postoji i suglasnost Osnivača i odluka prethodnog sastava Kazališnog vijeća. Sve je lako provjerljivo u zapisnicima sa sjednica KV-a, na internetskim stranicama HNK.
- 5. KAZALIŠNO VIJEĆE INTENDANTU PRIPISUJE ODGOVORNOST ZA ODLUKE KOJE DONOSI – KAZALIŠNO VIJEĆE. KV TVRDI DA NIJE DOBILO UVID U DOKUMENTE – PREMDA JEST.
Sve ravnateljice i ravnatelje u mojim mandatima (v.d. 1.07. – 31.12.2016; 1. mandat 2017-2020; 2. mandat 2021-2024.), kako i nalažu Zakon i Statut, imenovalo je – Kazališno vijeće. Tvrdnje da je netko zaposlen premda ne ispunjava uvjete, te da Kazališnom vijeću nije dostavljena potrebna dokumentacija, naprosto ne odgovaraju istini. Javno su dostupni zapisnici sjednica (14., 15. i 31.) koji potvrđuju da su članovi Kazališnog vijeća dobili na uvid sve ugovore koje su tražili, kao i preslike dokaza o stručnoj spremi ravnateljica i ravnatelja.
Aktualno Kazališno vijeće ne može zahtijevati razrješenje intendanta zbog legitimnih odluka koje je donosilo – prethodno Kazališno vijeće, kao u slučaju ravnateljice Hrvatske drame Renate Carole Gatice i vršitelja dužnosti upravitelja tehnike Alana Vukelića. Kazališno vijeće ne može tražiti razrješenje intendanta zbog toga što im je uskraćen uvid u dokumente koji im – nije uskraćen.
U slučaju ravnateljice Hrvatske drame, članovi Kazališnog vijeća očito su se poveli za nasilnom medijskom kampanjom Novoga lista, umjesto da su jednostavno ponovno zatražili uvid u ugovore i dokaze o stručnoj spremi. Renata Carola Gatica stekla je stručnu spremu „Magistre kazališne umjetnosti“ Sveučilišta u Cordobi, Argentina, gdje je diplomirala s prosjekom ocjena 9,37 (od 10) tijekom petogodišnjeg (!) studija.
Potpuno suprotno svim navodima aktualnog Kazališnog vijeća, niti jedan interni akt ili zakon nije prekršen prilikom čak četiri imenovanja Alana Vukelića vršiteljem dužnosti upravitelja Tehnike (prvo je bilo u mandatu Olivera Frljića), a koja je u različitim sastavima provodilo upravo – Kazališno vijeće. Štoviše, Pravilnik o radu (Čl. 66c, na snazi već više od deset godina, odavno prije mojeg mandata) omogućuje da se u iznimnim okolnostima, uz umanjenje plaće ili koeficijenta, zaposli i osoba koja za određeno radno mjesto nema stupanj stručne spreme naveden u opisu ranog mjesta, ako pritom ispunjava sve druge uvjete, uključujući i odgovarajuće radno iskustvo. Alan Vukelić, prema mnogima jedan od najkompetentnijih upravitelja tehnike u hrvatskim kazalištima, usto je i uvažen umjetniku (dizajner svjetla i scenograf) koji je svojim radom u suradnji sa zagrebačkom umjetničkom družinom BAD.co predstavljao Hrvatsku i Rijeku diljem Europe, pa tako i 2011. godine na Venecijanskom bijenalu! Doprinos Alana Vukelića razvoju tehničkih službi, tehničke produkcije i opreme riječkog HNK prezentiran je u nekoliko navrata i pred impresioniranim – Kazališnim vijećem.
- KAZALIŠNO VIJEĆE ILI KLEVETNIČKO VIJEĆE?
Kazališno vijeće ne ustručava se u svojem „Obrazloženju“ posegnuti niti za optužbama bez ijednog, pa makar i lažnog dokaza, navoda, primjera i argumenta. Kazališno vijeće ide toliko daleko da konstruira rečenice koje nikada nisam izjavio, ocrnjuje i vrijeđa na osobnoj razini, pa tako očiglednim lažima pokušava uvjeriti gradske vijećnice i vijećnike u karakterne razloge za razrješenje intendanta, koji čak i kada bi bili istiniti ne mogu imati nikakvo pravno utemeljenje. Kazališno vijeće ne razumije da su stavovi i dojmovi, priče i sumnje jedno, a nešto sasvim drugo činjenice, argumenti i dokazi, da ne govorimo slovu zakona.
Antipatičnost, animoziteti, međuljudski odnosi i kuloarski folklor nigdje nisu navedeni kao legitimni razlozi za razrješenje intendanta. Uostalom, kada bi u toj sferi rada kazališnog kolektiva postojali neuobičajeni i nepremostivi problemi, zar se oni ne bi morali nekako odraziti na realizaciju umjetničkog programa kao osnovne djelatnosti kazališta. Stanje je upravo suprotno – u jeku navodne upravljačke krize i tzv. „niza afera“ riječko Kazalište ostvaruje nikada veći broj gostovanja tijekom proteklog lipnja i srpnja, diljem Hrvatske i inozemstva na 25 destinacija, među kojima je i povijesno sudjelovanje u programu jednog od najuglednijih opernih festivala u Europi, u finskoj Savonlinni! Takav poduhvat bio bi nemoguć kada bi „međuljudski odnosi“ bili toliko narušeni da ugrožavaju funkcioniranje ustanove i produkcijskog pogona.
Prilažemo dokument „Očitovanje i osporavanje“ u cijelosti, a zajedno sa svim prilozima bit će dostupan i u materijalima za sljedeću sjednicu Gradskog vijeća.