U popunjenom foyeru Kazališta sudionici okruglog stola (Lada Čale Feldman, Dean Duda, Sebastijan Horvat, Milan Marković Matthis, Marin Blažević) s okupljenom publikom otvorili su raspravu o HAZU-ovoj zabrani korištenja Krležina naslova nakon koje je predstava nastala prema motivima “Hrvatske rapsodije” Miroslava Krleže morala promijeniti ime u “Nad grobom glupe Europe”.
Dramaturg, teatrolog i ravnatelj Opere Marin Blažević, kao govornik i moderator, uvodnim je slovom pojasnio razloge za okrugli stol “Bliže Krleži od Krleže samog”, što mora/smije činiti pokušaj scenskog transponiranja književnog predloška uz napomenu kako cilj okruglog stola zbog zabrane korištenja Krležina imena i naziva djela nije braniti predstavu, već razmijeniti kritička mišljenja. Ono čime ova predstava jest bliže Krleži od Krleže samog njen je aktualitet, kaže Blažević. Sebastijan Horvat, redatelj predstave, oduševljen Krležinim ranim radom s kojim donedavno nije bio upoznat i zatečen zabranom, nikada se ranije nije susreo s pravnim problemima, a na sličan način režirao je djela pisaca kao što je primjerice Ivan Cankar, najveći slovenski pisac. Dramaturg predstave Milan Marković Matthis izrazio je žaljenje zbog zabrane nositelja autorskih prava iako, naravno, imaju pravo na to, ali nisu prepoznali njihovo čitanje Krleže koje proizlazi upravo iz poštivanja Krleže, predstava je pokušaj bavljenja ideološkom pozicijom kazališta. Redatelj i dramaturg dali su zatim nekoliko primjera iz predstave koji preneseni iz djela na scenu funkciniraju na drugačijoj razini, pronađena je snažna simbolika za jednako u drugim rješenjima. Teatrologinja i komparitistica književnosti, profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Lada Čale Feldman rekla je kako je putujući prema Rijeci pripremala svoju obranu predstave, razmišljala o dva kraka kada se govori o Krleži i njegovim djelima – zasigurno, radi se prvo o mitu, a drugo o simboličkom kapitalu, pravno ovjerenoj institucijskoj šapi koja regulira pravo na identitet. Međutim, nakon predstave razmišljala je drugačije – ona prepoznaje ljubav prema Krleži, ali “poštivali ste duh, ali ne i tijelo”. Pohvalila je scenografiju i požrtvovne glumačke osobnosti, ali smatra da je autorska ekipa kapitulirala pred pitanjem gdje je hrvatski Genije. “Ali imamo ga. Krleža! Živ je.” Rekla je kako mimo pravnih regulacija brani Krležinu riječ koja je ipak ispala iz dijaloga, kako joj Krleža nedostaje svojim replikama te da ne misli da treba njegovu rečenicu, koja je najdragocjeniji materijal, okamenjivati već ju na nov način izvoditi i slušati.
Dean Duda komparatist, kulturolog, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu promjenu naslova je podržao uz objašnjenje da predstavi više odgovara od prvotnog i oslobađa obveze oslanjanja na Krležinu repliku i retoriku. “Prošao” je kroz predstavu spominjući likove, aktualitet na europskoj, državnoj i lokalnoj razini, vlakove koji se vezuju uz izbjeglice, citat iz “Glembajevih” – poljubac sa svećenikom i druge, smatrajući da je bilo i još motiva koji bi dodatno razigrali predstavu. Scene s djecom i svršetak predstave ocijenio je izvrsnima, ali “geniju u predstavi zapravo nema ni mjesta i ne treba ga tražiti”. Slikovito je zaključio “Krleža je orgulje, moraš i ruke i noge izvježbati da dođeš do nečega”.
Što se tiče komentara iz publike, jedna je gledateljica komentirala kako je potpuno nedorasla takvoj sjajnoj predstavi i da bi ju trebalo pogledati ponovno, dok je druga pohvalila predstavu i autore, podržala promjenu imena, a dodala i kako je sve i u djelu i oko nas idealno da situacije u predstavi budu još dramatičnije i potresnije.
Horvat i Blažević zatim su se prisjetili djela Brechta i Becketta koja se zbog autorskih prava i onih koji kontroliraju svaki pokušaj postavljanja na scene, više niti ne izvode jer se od takvih borbi odustaje. Marin Blažević se osvrnuo na činjenicu da je Krleža imao pravo na autonomiju, ali ju ima i redatelj u shvaćanju tog djela. Spomenuo je i zanimljivosti vezane uz predstavu – prezime redatelja je Horvat, najčešće prezime koje koristi Krleža, a novi glumac u predstavi “Nad grobom glupe Europe” je Leon Lučev, a s obzirom da se u predstavi svi zovu svojim pravim imenima, govore mu Leone, još je intrigantnije što se on pojavljuje u halji Silberbranta iz Gospode Glembajevih.
Na kraju je Marin Blažević, u tjednu posvećenom ministru Hasanbegoviću, pitao bi li Krleža bio među potpisnicima peticije, bi li i Krležu pustili da, poput velike hrvatske i svjetske dive Dunje Vejzović, čeka pred vratima Ministarstva kulture ili bi ga kao najznačajnijeg predstavnika hrvatske kulture primili. Sigurno bi potpisao i sigurno bi bio u čekaonici – odgovorio je.
