
Premijera KAD SE ZALJUBLJUJEMOAutorski projekt
Autorski projekt Ivana Plazibata, Petre Pleše, Olivere Baljak, Aleksandre Stojaković Olenjuk, Jelene Lopatić, Denija Sankovića, Ana Marije Brđanović i Romine Tonković
Predstava „Kad se zaljubljujemo“ je priča koja nam kroz jedno obiteljsko okupljanje istodobno govori o ljubavi, pravu na nju, ali i predrasudama toleranciji i mržnji. Projekt se bavi pitanjem postoji li za jedan dio populacije (60+) uopće pravo na novu ljubav, strast i novi početak. Naime, kao da je u kazalištu, a i time i društvu, za taj dio populacije ta mogućnost izbrisana, a time i zabranjena. U ovoj predstavi glumačka podjela predvođena našom nacionalnom dramskom prvakinjom Oliverom Baljak ispričat će njihovu priču.
Predstava „Kad se zaljubljujemo“ priča je o tome koja nam je vrsta priča dopuštena. Naime, na ovim prostorima društvo često uvjetuje pojedincu koja vrsta sudbine je za njega određena bilo zbog roda i naroda, klase i društvenog statusa. Našoj junakinji ove priče, Lari, dali smo i još jednu nevidljivu granicu- onu životne dobi. Ljude u trećoj životnoj dobi često percipiramo kao ljude koje odrađuju završni, treći čin svoje životne drame, ali za razliku od kazališta u tom trećem činu nema velike drame. Htjeli smo imati našu Laru, koja je u toj dobi puna života i drame, i predstavu koja od teme prava na ljubav govori na kraju o pravu na izbor.
U izmaštavanju scenarija o tome kako bi naš život još mogao izgledati, high koji sa sobom nosi zaljubljenost ima ključnu ulogu. Zbog njega ćemo na jedno oko zažmiriti na sve mane obožavanog objekta, bilo da se radi o ljubavniku, djetetu ili poslu.
Kad se zaljubljujemo u svoj posao, ljubav prema njemu postaje opravdanje trpljenja svih radnih uvjeta. Radnici u kulturi često se nalaze u situacijama u kojima njihove (umjetničke) odluke modelira i strah od gubitka trenutnih, ali i budućih angažmana. Prihvaćaju se honorari čiji iznosi vrijeđaju dostojanstvo, a tu su i nebrojeni sati neplaćenog prekovremenog rada. Usprkos svim ‘izazovima’, rad u kulturi ostaje tako magično uzbudljiv da mu se uvijek iznova vraćamo. Opraštamo mu baš kao što bismo oprostili i osobi u koju smo ludo zaljubljeni, baš kao što bismo sve oprostili i svojoj djeci.
Kad se zaljubljujemo u svoju djecu, od trenutka kada dođu na svijet, njihov život zauzima prvo mjesto na listi prioriteta roditelja. Roditeljstvo pretpostavlja mnoga odricanja i nikada zapravo ne prestaje u prestaje u smislu brige koju osjećamo za dijete, ma koliko odraslo bilo. Pitanje je u kojem trenutku, odnosno vraćamo li se ikad sami sebi natrag na to prvo mjesto ili je početak djetetova života simbolički kraj roditeljevog?
Kad je u Ujaku Vanji, Čehov napisao „Kad bi se ostatak života mogao proživjeti nekako drugačije“, izrazio je sentiment koji svatko osjeti u nekom trenutku života, kad se makar i na sekundu zaljubi u nešto ili nekoga, te osjeti potencijal za promjenom vlastite paradigme.
Vijenac – Ritam kao temelj režije i dramaturgije
Kazalište.hr – Glumačko-autorski energetski impuls generacijskih ranjivosti u propitivanju sebstva
Glas Slavonije – Pravo je pojedinaca na potragu za srećom univerzalna vrijednost
Film-mag.net – Premijera predstave ‘Kad se zaljubljujemo’ u riječkom Zajcu
Moja Rijeka – Premijera predstave „Kad se zaljubljujemo“ u režiji Ivana Plazibata
Akademija Art – Kad se zaljubljujemo i kad na to (ne) imamo pravo
Kanal Ri – Premijera predstave Kad se zaljubljujemo
ArtKvart – „Kad se zaljubljujemo“ suvremena u svevremenskoj temi
La Voce del popolo – La forza (e il diritto?) di ricominciare