MAHLER: DEVETA SIMFONIJA
Philipp von Steinaecker, nakon iznimnog koncertnog iskustva s Mahlerovom Drugom simfonijom o kojem publika još uvijek govori, dirigira sada i Mahlerovu Devetu simfoniju!
Finale Mahlerove Devete simfonije jedno je od najslavnijih mjesta orkestralne glazbe! Simfonija počinje kako i završava, posljednja stranica partiture u glazbi sve je tiša, sve sporija, kao posljednji otkucaji Mahlerova srca, zapanjujuće transformativno iskustvo onkraj svjetovnog, moćna meditacija o životu i smrti.
Kao i Beethoven, kao i Bruckner, Mahler sklada Devetu simfoniju koja ostaje posljednje njegovo dovršeno djelo i zauzima posebno mjesto među simfonijskim remek djelima austro-njemačke tradicije. Uistinu vrhunac. Melankolija i tuga pomiješane su s divljenjem i najvećim užitkom u glazbi čistog genija. Tuga ustupa mjesto smiraju, dok glazba i tišina postaju jedno. Blagost i nježnost. Ciklus življenja i umiranja. Strastvena ljubav prema životu i prirodi. Prihvatiti da je kraj i istovremeno slaviti spokoj, najljepša je glazbena metafora za vlastiti snažni predosjećaj i shvaćanje da je umiranje svakog živog bića najprirodnije iskustvo.
Djelo je nastalo tijekom jednoga ljeta, 1909. godine, nakon smrti njegove četverogodišnje kćeri i nakon što mu je dijagnosticirana srčana bolest. Usred posljednjeg poglavlja svoga života, uz to njegovo poznato tematiziranje smrti, Mahler je ipak uvijek birao život, što dokazuje i činjenica da je već nekoliko dana nakon što je dovršio simetričnu Devetu, skicirao svoju Desetu. Prepovršno bi bilo stoga gledati Devetu simfoniju kao Mahlerov oproštaj, jer iako nije doživio niti njezinu svjetsku premijeru, ostaje slika ljepote života, čak i pred licem smrti, a ne morbidna fascinacija nečime što leži iza.
Mahlerov prijatelj i skladatelj Alban Berg o djelu je napisao: „Još jednom sam odsvirao Mahlerovu Devetu. Prvi stavak je najveličanstvenije što je ikada napisao. Izražava posebnu ljubav prema Zemlji, prirodi. Čežnju da živi na njoj u miru, da u potpunosti uživa, u samom srcu svoga bića, prije nego smrt dođe, kao što nezadrživo i dolazi.”
Na posljednjoj stranici partiture, nalazi se Mahlerov citat iz četvrte „Pjesme mrtvoj djeci” (Kintertotenlieder): „…na suncu! Dan je lijep na tim brdima u daljini”.
Generalni pokrovitelj Riječkoga simfonijskog orkestra
