MOZART, STRAUSS: ČEŽNJA ZA VJEČNOŠĆU

Dirigent:
Solist:
Koncertni majstor:
Riječki simfonijski orkestar

1. i 2. travnja 2021.

Jedno od posljednjih Straussovih djela bio je Koncert za obou i orkestar, najljepši koncert 20. stoljeća za taj instrument. Osamdesetogodišnji skladatelj ga je posvetio američkom vojniku Johnu de Lanciju, sjajnom prvom oboistu Pittsburškog orkestra u civilnom životu, s kojim je vodio duge razgovore o glazbi i kulturi.

Druga njegova posveta odnosi se na ratom uništena kazališta, što je doživio kao najveću katastrofu u svom životu, bez utjehe, bez nade. In memoriam! zabilježio je Strauss u svojim Metamorfozama uz dio koji jasno podsjeća na Pogrebni marš Beethovenove Treće simfonije, „Eroice”.

U prvoj i posljednjoj Mozartovoj simfoniji pronalazimo jednaki notni motiv. Je li Mozat predosjećao svoju Jupiterovu simfoniju kao posljednju..? Je li na preranom zalasku života zagledan u djetinjstvo? S tim pogledom unatrag, svoj je životni ciklus kroz simfonije zaokružio i stvorio – simbol vječnosti.

 

Program

Wolfgang Amadeus Mozart (1756. – 1791.): Simfonija br. 1 u Es-duru, KV 16
I. Molto allegro
II. Andante
III. Presto

Richard Strauss (1864. – 1949.): Koncert za obou i mali orkestar u D-duru ( TrV 292, AV 144)
I. Allegro moderato
II. Andante
III. Vivace – Allegro

* * *

Richard Strauss: Metamorfoze za 23 solo gudača (TrV 290, AV 142)
Adagio ma non troppo – Più allegro – Adagio, tempo primo

Wolfgang Amadeus Mozart: Simfonija br. 41 u C-duru, Jupiter, K. 551
I. Allegro vivace
II. Andante cantabile
III. Menuetto: Allegretto – Trio
IV. Molto allegro

 

Koncert se izvodi s jednom pauzom i traje oko dva sata.

 

Napomena: Programi koncerata ovisit će o mjerama zaštite protiv epidemije koronavirusa, što uvjetuje mogući odnosno dopušten sastav orkestra.

Mozart je svoju prvu simfoniju skladao kada je imao devet godina. Jedan stavak Simfonije br. 1 ima četveronotni motiv, što čini i središnji dio njegove posljednje, Simfonije br. 41. Je li Mozart znao da će mu „Jupiterova simfonija” biti posljednja? Je li to čovjek na zalasku života zagledan u djetinjstvo? Sagledavajući sve unatrag, Mozart kao da je svoj ciklus simfonija pretvorio u krug – simbol vječnosti.

„Jupiterova simfonija” snažno je utjecala na Richarda Straussa kojemu je to djelo bilo jedno od najboljih skladbi svih vremena. Na kraju Drugog svjetskog rata, suočen s ljudskim nesrećama i nepovratnim štetama u kulturi što ih je okrutni rat donio svijetu, našao se shrvan i depresivan. Kao sjećanje ili kao oproštaj sa svijetom, skladao je remek-djelo polifonije, „Metamorfoze” za 23 solo gudača. Djelo je nošeno mračnim bojama gudačkog orkestra i tužnim ozračjem – ali i atmosferom utjehe i katarze. Uz promjene u dinamici, harmoniji i polifoniji, teme se konstantno razvijaju, može se vidjeti i čuti postupni razvoj glazbe prema glavnoj temi Beethovenova „Pogrebnog marša” iz njegove „Eroice”. U tom smislu neprestanog rasta, djelo je poprilično povezano s posljednjim stavkom Mozartove „Jupiterove simfonije”. Odmah nakon „Metamorfoza”, Strauss je skladao Koncert za obou. Između ta dva djela, rat je konačno završio. U Koncertu za obou mnogo je optimističniji i pomirljiviji ton. Inspirirao ga je američki vojnik, 24-godišnji oboist upitavši ga je li ikada razmišljao da napiše koncert za obou. Strauss je kratko i jasno odgovorio: „Ne!”. Kratko nakon toga započeo je sa skladanjem.

Koncert za obou i „Četiri posljednje pjesme” ostavština su njegova kasnog opusa, drugim riječima – njegova oporuka. Skladatelj na kraju života, ostavlja za sobom monumentalni stil svojih ranijih djela, ne gubeći pritom na ekspresivnosti i šarenome sjaju instrumentacije i harmonije, uvijek poštujući tradiciju i istovremeno otvarajući nova vrata.

 

Generalni pokrovitelj Riječkog simfonijskog orkestra