PAPANDOPULO KVARTET

Djela na ovom programu u potpunosti su stvaralaštvo hrvatskih skladatelja. Sva su, s jednom blagom iznimkom, posvećena našem kvartetu, te su – bez iznimke – u kratkom vremenu doživjela brojne uspješne izvedbe.

Tomislav Uhlik: Papandopulijada (2018.)

Skladatelj je dodao podnaslov hommage velikom skladatelju. Izravan povod, prema priznanju autora, bilo je slušanje snimke Papandopulovih Šest krokija za kvartet saksofona u izvedbi Kvarteta Papandopulo. Skladba je stigla kao poklon iznenađenja jednog dana u pretinac elektronske pošte i odmah se našla na našim koncertnim programima. Kroz šest stavaka Tomislav Uhlik jasno očituje svoj skladateljski habitus koji je ovdje isprepleten reminiscencijama glazbe Borisa Papandopula te citatima vlastitih ranijih radova. U taj splet prisjećanja i simbolike duhovito, u posljednjem stavku, dodaje neke od najpoznatijih taktova zapadnoeuropske glazbe.

Gordan Tudor: Scene (2020.)

Najnovije djelo Gordana Tudora, ujedno je i “najmlađe” na našem repertoaru. Umjesto da bude plod čiste autorove refleksije ili eksperimentiranja na klaviru, skladatelj je djelo koncipirao izravno na saksofonima. Rezultat toga je vrlo idiomatski izričaj ovih dvaju prizora. Prvi od njih podsjeća na tango koji je poput želea, lelujav u karakterističnom podrhtavanju zvučne slike izazvane četvrttonskim drhtanjem. Druga scena autorovo je sanjarenje o glazbi jednog Fellinija preseljeno u mediteranski zrak sjeverne Afrike. Perkusivni elementi u pratnji melodije slušatelja će možda podsjetiti na naše pop-rock sastave osamdesetih i devedesetih godina minulog stoljeća.

Petar Obradović: Petrichor (2019.)

Ukratko, Petrichor je miris kiše. Autor osim mirisa još zamišlja i ples kiše, što nam pojašnjava njegov izbor literarnog predloška Davora Mojaša otisnutog u partituri. Mojašev tango nestajanja postaje Obradovićev tango preobrazbi kao što i kiša koja padne nakon duge suše oslobađa drugačije mirise na kamenu, travi, ulicama, krovovima… Djelo je svoj najveći dosadašnji uspjeh doživjelo na pozornici Dubrovačkih ljetnih igara gdje je autoru pripomoglo u dobivanju prestižne nagrade Orlando.

Margareta Ferek Petrić: Melankolija gegen rakija (2012.)

Žal za rodnim krajem brojnih stanovnika balkanskih zemalja na privremenom radu u Beču postalo je primamljiva slika skladateljici Ferek Petrić. Podijeljenost osjećaja ljudi daleko od domovine i šarolikost njihovih karaktera ovdje je prikazana tragikomičnim spojem mnogih glazbenih žanrova, a govoreći o djelu, skladateljica upozorava na ironični odmak od svog uobičajenog skladateljskog govora. Gdje leži pravi uzrok velikog uspjeha Melankolije? U neopterećenom poigravanju glazbenim materijalom? U s(p)retno odabranoj temi bliskoj mnogima..? Melankolija gegen rakija od svog naslova do posljednjeg takta odaje crte glazbenog hita.

Davor Bobić: Koral i scherzando (2017.)

Kao malo koji skladatelj nove klasične glazbe danas, Davor Bobić ima čudesnu moć dokazivanja da je glazbeni govor u tonalitetu moguć, prihvatljiv i privlačan. Smjelo, poput nekadašnjih avangardnih bojovnika, Bobić niže provokativno jednostavne harmonije koje uz intenzivne ritamske plohe izazivaju potpunu privrženost slušatelja. Skladba Koral i scherzando nalazi se na našem trećem nosaču zvuka Scherzo.

Zagreb 30. studenog 2020.