Obnovljena predstava „Vježbanje života – drugi put“, dirljivo posvećena Miri Furlan, kao dio Riječkog diptiha često je izvrsnom izvedbom velikog glumačkog ansambla Hrvatske i Talijanske drame izazivala pljesak brojne publike, među kojom se našla i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Izmjenjivali su se smijeh i suze, teško i vedro… Mnogi su u Rijeci, u riječkom kazalištu utisnuli pečat. Tako i neke predstave koje žive u sjećanjima svoje publike. Kako kaže jedan gledatelj: „Vježbanje života – drugi put“ postavilo je pitanja na brojna podrazumijevanja iz Fabrijeva romana i slavne predstave, sa zdravim odmakom, ne srljajući pritom u neka druga obožavanja koja vode u političke strasti niti osuvremenjivanje, već dovodeći sudbine likova i žena koje ih igraju u potpuno novu poziciju, toliko bliskiju i iskrenu.“
Kada vam se sa scene svojim svjedočanstvom o predstavi i životu ‘povjeri’ doajenka hrvatskog glumišta Neva Rošić, uz ugodno pojačano svjetlo u gledalištu, pa ako ste takve sreće da vam se susretnu i pogledi, onda to, kako nam je rekla jedna gledateljica, izgleda ovako: „Zapanjena sam snagom i energijom te vrhunske glumice. Ne znam postoje li dovoljno velike riječi za nju. Vidjela sam samo njezine oči, čula samo njezin glas, kao da nikoga drugoga nije bilo. A puno je gledalište. Eto“.
Nastavili smo razgovarati s gledateljicama i gledateljima i bilježiti njihove dojmove:
„Posebna predstava. Sviđa mi se kako se kako prikazuje promjene vrijednosti. Sviđa mi se jer je žena stavljena na tron, konačno se slavi žena, a ne njezina podređenost. Puno detalja koji zbilja čine razliku. Slavi se i Rijeka. I kazalište. I jako pogađa“,
„Vježbanje života – drugi put živa je predstava koja se mijenja s obzirom na okolnosti, pokazuje koliko je svatko važan i koliko su uspomene jake“,
„Bilo je fenomenalno. Ne samo da nemam riječi nego su me ostavili i bez daha. Ne znam je li bolja režija, gluma, scenografija, kostimi, zaista… predivna predstava. Gošća sam iz Amerike i bilo mi je doista prekrasno“.
Gledateljica koja je pogledala i prvu predstavu Riječkog diptiha „Leica format“ osvrnula se na obje:
„Uh… Kada sam gledala prvu verziju ‘Vježbanja života’ bila sam jako mlada, gimnazijalka i nisam mogla pohvatati sve sfumature života grada koje su bile tema tada. Predstava ‘Vježbanje života – drugi put’ me jako dojmila, jer je napravljena iz vizure žene. To je značajan pomak u odnosu na prvu varijantu. Dolazi mi na pamet i stih ‘Sjeti se, Barbara, kakva je bljezgarija rat’. Gledala sam, naravno, i ‘Leica format’ i plakala valjda dvije trećine predstave. Jako, jako volim Tanju Smoje i pratim je u svakoj predstavi u našem kazalištu. ‘Vježbanje života – drugi put’ i ‘Leica format’ neodvojive su kada se govori o Rijeci. Rijeku se ne može ne voljeti. Koliko god je teška i specifična pozicija iz koje se govori u tim predstavama, to su situacije u kojima se ipak može naći bilo koji pojedinac bilo gdje drugdje. Univerzalno je, ali ipak specifično riječki. Također, odlično se nadopunjavaju dijelovi umetnuti iz ‘Leice’ u ‘Vježbanje’ i obrnuto, funkcionira savršeno po mojem mišljenju. Jako mi je drago što sam pogledala obje predstave i moram sad prespavati jer dojmovi su snažni.“
Prilike pogledati Riječki diptih dan za danom imate u listopadu, 6. i 8. je na programu „Leica format“, a 7. i 9. „Vježbanje života – drugi put“.
