Razgovor: ANDONIS FONIADAKIS: IDEJOM O BOLERU NA TRAMPOLINIMA IZNENADIO SAM I SAMOGA SEBE

9. studenoga 2018.

„Bolero” u koreografiji Andonisa Foniadakisa, danas jednog od vodećih europskih koreografa, predstavljamo kao pretprogram Rijeke 2020, Europske prijestolnice kulture, i najavu cjelovečernjeg baleta Andonisa Foniadakisa na programu EPK i HNK u proljeće 2020. godine.

U razgovoru s koreografom grčkog podrijetla i međunarodne karijere saznajemo kako mu se sviđa Rijeka, vidi li se utjecaj njegovih učitelja u njegovu radu, te kako je zamislio bolero na trampolinima.

Prvi put ste u Rijeci, kakvi su vaši dojmovi?

Iznenađen sam vremenom, još uvijek je jako toplo. Kada kiši, onda je to jako intenzivno. Grad je tih, sviđa mi se što je na moru, jer sam i sam s otoka. Kad završim s poslom, nema stresa velegrada,  mirno je i ugodno. Jako mi je važno imati mir. Veselim se povratku 2020.

Svoj ste „Bolero” posvetili slavnom koreografu Mauriceu Béjartu, svom učitelju?

To je posveta na samom kraju, zapravo referenca. Uglavnom, u njegovom je djelu ogroman stol, a ja koristim trampoline koji su okrugli kao i stol, pokreti su potpuno drugačiji…  Mislim da moj „Bolero” na neki način sadrži odjek svega što sam vidio i osjećao vezano uz to djelo.

Béjart je bio jedan od mojih prvih učitelja i želim odati počast, naravno.

Međutim, djelo nije  referencijalno, nikada ne radim prema djelima koja već postoje ili koja bi me inspirirala na taj način. Da, spomenuli smo Béjarta – poveznica je samo oblik – ideja kruga njegova ogromnog stola i mojih malih okruglih trampolina. No, ništa više od toga iz njegova djela ne može se prepoznati u mojem.

Mislim da je finalni rezultat rada poprilično neočekivan, iznenadio je i mene. Prije početka rada, nisam zamišljao da ću napraviti nešto takvo. Sinula mi je ideja poskakivanja, jer što sam više slušao glazbu vodio me ritam iza melodije. Zadao sam si zatim problematiku trampolina koji služi upravo poskakivanju. Ipak, na njemu ne možeš činiti što hoćeš, prostor i način je itekako određen i moraš ga poštovati.

Kada danas pogledam kako sam razmišljao na početku, nakon saznanja da dolazim u Balet u Rijeku, a kako rad izgleda finalno, iznenađen sam pozitivno. Iskreno, bio je to veliki izazov za mene. Vjerovao sam osjećaju koji me vodio, sretan sam zbog toga, a vjerujem da će se svidjeti i publici.

Skakati na trampolinu, u ritmu, izvoditi sve pokrete u velikoj brzini – djeluje doista zahtjevno za plesače?

I jest zahtjevno i teško. U mojem radu generalno mnogo je fizičkoga. Ispred svega stavljam izvedbu plesača. Ne pokušavam „izbrisati”, ugurati plesače u koncept kako bi služili samo nekoj mojoj konstrukciji već koristim njihovu razigranost, kapacitete, tjelesnost i njihov intelekt, naravno, to nije odvojeno. Izazov postoji, ali je mnogo više od samo fizičkoga. Naporno je, u okvirima izdržljivosti i kontrole, jer morate ustrajati u vremenu, održati se na trampolinu. Za mene je dirljivo što nisu na čvrstom tlu. „Bolero” odaje dojam velike epske snage i monumentalnosti, dok su plesači u situaciji u kojoj stabilnosti nema, što je lijepa kontradikcija.

Kod bolera očekujemo i kontakt, zar ne, međutim, fizičkog kontakta u vašem „Boleru” nema?

Postoji jedna vrsta izolacije. Nema fizičkog kontakta, ali postoji druga vrsta kontakta – onaj mentalni i to na razini Ravelove skladbe. Plesači moraju biti u kombinacijama, moraju raditi jedan suprotno od drugoga, moraju se uskladiti… Dakle, riječ je o komunikaciji koja je mnogo više mentalna nego fizička.

Kostimi su rad uspješnog kostimografa, predavača, modnog urednika Anastasiosa Sofroniua koji je surađivao sa svjetski poznatim modnim kućama, plesnim trupama i opernim kućama.

Kostime je realizirao moj stalni suradnik Anastasios Sofroniu.

Kada smo razrađivali ideju s trampolinima, objasnio sam mu svoju želju da na neki način pojačamo ideju poskakivanja, da se naglašeno i jasno u samoj tkanini vidi tečnost pokreta gore i dolje. Razmišljao sam i o bojama. Ravelova glazba ima nešto snažno i pozitivno, svečano i važno. Sve te jednostavne ideje izrodile su „Bolerom” kojeg ćete imati prilike vidjeti.

Andonis Foniadakis poziva vas na premijeru „4 bolera” u petak 9. studenoga u 19:30, zatim na reprize 10. studenoga u 18 sati, a 12, 13. i 16. studenoga u 19:30 sati.