Kazališne radione stalni su predmet interesa Riječanki i Riječana. I ove smo godine, u suradnji s udrugom “Urbani separe”, otvorili vrata ovih zanimljivih prostora gdje se smišlja, stvara i čuva čarolija: scenografija, rekvizita i kostimi HNK-a Ivana pl. Zajca. Grupu posjetitelja je ispred radiona dočekao Stjepan Buković, dugogodišnji voditelj kazališne slikarne, poveo ih kroz Torpedo i upoznao s djelatnicima.
Kipovi od lažnog kamena
Kompleks Torpedo ogroman je prostor u kojem su posljednjih osam godina smještene kazališne radione: stolarska radiona, bravarija, tapetarna, slikarna, fundus scenografije i rekvizite, muška i ženska krojačnica, praona i transport.
Prostor za takvu namjenu i mora biti prostran, visok i velikim dijelom bez stupova i pregrada, jer se ovdje izrađuju veliki elementi za pozornicu, čak do visine 6 metara. Međutim, ljeti je u ovim radionama jako vruće i nije lako raditi u tim uvjetima, kako su se posjetitelji i sami uvjerili.
Buković je posjetitelje proveo kroz skladište scenografije gdje su pohranjeni elementi iz različitih predstava. Zanimljivo je bilo vidjeti izbliza i dodirnuti „kamene kipove“ iz Verone koji su se mogli vidjeti u baletu „Romeo i Julija“. Kamen je u ovom slučaju odglumio lagani materijal naziva ekspandirajući polietilen. „Ovaj se materijal obrađuje toplinski i lako ga je oblikovati. Režemo ga nožem, a potom i zagrijavamo: fenom, let-lampama itd. Bojenje je teže, pa ga treba najprije prekriti ljepilom i preko toga bojom“, pojasnio je posjetiteljima.
Od skice do realizacije
Svi elementi koji se u radionama izrađuju moraju biti kvalitetni i čvrsti, a opet ne preteški jer ih čeka sudbina mnogobrojnih montaža i demontaža na sceni. U stolariji su posjetitelji zatekli stolare Marija Relju, Zorana Šepića i Ivicu Pilčića, šefa stolarije. Oni su upravo izrađivali nosive stupove za jednu konstrukciju na pozornici. U razgovoru s posjetiteljima rekli su da oni dobiju nacrte od scenografa i dalje zajedno razrađuju ideje. Nakon izrade drveni elementi idu u slikarnu gdje se dorađuju. „Neki se elementi izrađuju 5-6 dana, a neki i po 50 dana, ako ima puno detalja i specifičnosti. Neki se elementi i recikliraju i koriste za nove predstave“, rekli su.
U bravariji je posjetitelje dočekao Saša Draščić, jedini radnik koji izrađuje sve željezne elemente potrebne za kazalište. Najviše izrađuje okvire za drvene kulise da bi se one mogle podizati cugovima, no i sve ostalo što je potrebno. Trenutno izrađuje nosač za novi projektor koji će se koristiti u predstavama. „U mom se poslu uvijek kombiniraju drvo i željezo. Tako da surađujemo svi, u svim radionama. U posljednje vrijeme radim i s aluminijem, iako je on puno skuplji od željeza.“ On također dobije idejnu skicu od scenografa, ali: „Kad tu skicu treba provesti u djelo, često bude puno preinaka. Znate, na papiru se sve može, ali u realizaciji bude izmjena.“
U slikarni su posjetitelje dočekali kipar i slikar Željko Kranjčević Winter i voditelj slikarne Vladimir Tomić. „ Ovdje se modeliraju i oslikavaju elementi za scenu. Sve prođe kroz slikarnu“, rekli su, „i ono što se vidi i ono što se ne vidi na sceni.“ Prostor slikarne je fascinantan zbog mnoštva detalja koji su izloženi, lutaka, maski, slika, kipova… I skladište rekvizite izazvalo je veliku pažnju posjetitelja koji su se raspršili po velikom prostoru fotografirajući.
Ručno izrađeni detalji
Obilazak je završio posjetom muškoj i ženskoj krojačnici. Tako su organizirane, jer su poslovi kojima se bave specifični i različiti, muški i ženski kostimi nose svoje posebnosti.
Krojačice Ksenija Polić i Davorka Tomljenović u muškoj krojačnici pokazale su posjetiteljima skice koje donose kostimografi i opisale redoslijed radnji – od razgovora sa kostimografom i odabira materijala, do izrade i probe. Svaki se kostim izrađuje za točno određenog glumca odnosno umjetnika, po njegovim mjerama, i on mora dolaziti na probe.
„Po čemu je kostim sličan, a po čemu različit od svakodnevne odjeće?“ pitala je jedna posjetiteljica. „Kostim je sličan odjeći jer mora biti kompletan, ima i postavu i završnu obradu, kao i svaki pravi odjevni predmet. No, i razlikuje od svakodnevne odjeće jer je autorsko djelo. Mi uglavnom sami izrađujemo krojeve, ne mogu se koristiti neki postojeći krojevi. Osim toga, kostim za plesača, npr. ispod pazuha ima „kokice“. To je komad rastezljive tkanine koja se ušiva da bi plesač bio slobodan, da bi mogao dignuti ruku bez stezanja. Taj dio mora biti iste boje kao i odijelo, da se ne primijeti.“
U ženskoj je krojačnici s posjetiteljima razgovarala Snježana Jurić. Pokazala je kako se izrađuje ukrasni nabrani ovratnik, tzv. „krauzer“. „Za jedan mali ovratnik utroši se i 8 metara tkanine, a kolegica ga izrađuje čitav dan, zato jer se to mora raditi ručno. Koristi se paspul i preko njega se slažu i nabiru metri tkanine. Često se i neki drugi dijelovi kostima izrađuju ručno, treba tu puno strpljenja i znanja.“
Foto: Dan Sertić