Beethoven

BEETHOVENOVA DEVETA

Dirigent:
Solisti:
Mezzosopran: Ivana Srbljan
Zborovođe:
Koncertni majstor:

11.3.2017.

Posljednja simfonija Ludwiga van Beethovena (1770 – 1827) skladana je gotovo deset godina, a prvom je izvedbom u Beču dirigirao sam Beethoven 1824. godine. Smatra se njegovim najvažnijim djelom, sintezom njegova stvaralaštva i prvom simfonijom u kojoj se koriste solisti i zbor, a također i svojevrsnim stilskim mostom između klasičnog i romantičnog razdoblja. Današnja himna Europske unije, „Oda radosti“, poziva u četvrtom stavku Beethovenove „Devete“ na slobodu i zajedništvo, a u ovoj će vokalno-instrumentalnoj simfoniji to učiniti solističke snage riječke Opere, zbor i orkestar pod vodstvom maestra Tibora Bogányija.

Program:

Ludwig van Beethoven (1770-1827)
Simfonija br.9 op. 125 u d-molu
4 stavka

I. Allegro ma non troppo, un poco maestoso
II. Scherzo: Molto vivace
III. Adagio molto e cantabile
IV. Presto – Recitativo – Allegro assai – Alla marcia – Andante maestoso – Allegro energico – Allegro ma non tanto – Prestissimo

Orkestar i zbor Opere HNK Ivana pl. Zajca te Akademski mješoviti zbor Muzičke akademije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli

Beethovenova Deveta simfonija završena 1823. jedno od najvažnijih djela u povijesti glazbe, jedno je od njegovih posljednjih djela i jedno od najpoznatijih. Prva simfonija u koju je uveden ljudski glas. Simfonija za veliki orkestar, zbor i četiri solo pjevača praizvedena je 7. svibnja 1824. godine u Kärtnertor Theatru u Beču i bio je to veliki događaj s obzirom da je nakon dvanaest godina Beethoven ponovno dirigirao. Tada je već bio potpuno gluh i nikada nije čuo ovu svoju Simfoniju kao što nije mogao čuti ni ovacije nakon njenog izvođenja. Kada se posve nesvjestan reakcija okrenuo, ugledao je veliko oduševljenje na licima publike koja je stajala na nogama, što ga je duboko dirnulo. Na neki način, Deveta simfonija sadrži ponešto od svakog razdoblja Beethovenova života, što se ogleda u elementima stilova unutar Simfonije, a koji su obilježili i njegovo ranije i kasnije stvaralaštvo.

Beethoven je Devetu simfoniju skladao poprilično dugo, neprestance je skicirao i mijenjao. Završio je prva tri stavka iz opusa 125 godine 1818. i 1819.  kada Simfonija još nije trebala sadržavati „Odu radosti”. Međutim, Beethoven je ideju o uglazbljenju Schillerove pjesme nosio još od svojih ranih dvadesetih. Nakon godina dvoumljenja, ohrabrio se uvesti glas i to u Simfoniji učiniti postupno, od baritona preko veličanstvenog ulaska zbora do uzbudljivog emotivnog vrhunca. Danas je pak najpoznatiji upravo četvrti, finalni stavak, nakon više od 200 skiciranih tema, skladan 1822. i 1823. te dovršavan gotovo do same praizvedbe. Taj posljednji stavak mnogi zovu simfonijom u simfoniji zbog četiri minijaturna stavka u kojima se ogledaju sva četiri stavka Devete. Pjesmu (Ode an die Freunde), koju je Beethoven koristio u posljednjem stavku, napisao je poznati njemački književnik Friedrich Schiller 1785. godine. Stihovi radosti govore o ujedinjenju u univerzalno bratstvo čovječanstva, nema osvrtanja na tužne činjenice, prisutna je samo sreća, a takav opći ton sadrži i Simfonija.

Vijeće Europe je 1972. prihvatilo „Odu radosti” za svoju himnu, a 1985. europski čelnici odlučuju da postaje i službenom himnom Europske unije. Himna, bez teksta, na univerzalnom jeziku glazbe izražava ideale slobode, mira i solidarnosti, slavi zajedničke vrijednosti i izvodi se na svim službenim svečanostima Europske unije. Snimljena je 1994. u lisabonskom Teatro da Trindade, a glazbeni je aranžman djelo Herberta von Karajana.

Francuski skladatelj Hector Berlioz  Devetu je simfoniju nazvao „kulminacijom genija”, a njemački skladatelj i reformator opere Richard Wagner kazao je kako je to za njega „mistično postignuće svih njegovih neobičnih misli i težnji u glazbi”.

Deveta je simfonija probudila nove glazbene analize, inspirirala metodologiju bavljenja notnim zapisima pokušavajući dokazati koliko je koherentna ta simfonija ispod površine različitosti. Simfonijska i društvena vizija koju je Beethoven simultano gradio još uvijek postavlja mnoga pitanja te, kao i tada, i danas predstavlja izazov u bezgraničnosti jednog djela i njegovih beskrajnih mogućnosti. Ona ostaje besmrtno remek-djelo Ludwiga van Beethovena.

 

Foto & Video galerija