Mladi i talentirani glazbenici, članovi Riječkoga simfonijskog orkestra violinist Osman Eyublu i udaraljkaš Pedro Rosenthal Campuzano uskoro će se riječkoj publici predstaviti u posve novoj ulozi – ulozi skladatelja za predstavu Hrvatske drame „Fahrenheit 451“ po istoimenom književnom klasiku Raya Bradburyja u dramatizaciji i režiji Ivana Penovića. Uoči premijere predstave, u petak 3. studenoga, pitali smo ih o procesu rada na predstavi „Fahrenheit 451“.
Članovi ste našega Riječkog simfonijskog orkestra te smo navikli vezati vas uz izvođenje klasične glazbe. Kako je bilo skladati glazbu za dramsku predstavu? Imate li prethodnih sličnih iskustava ili ovo je nešto posve novo?
Orkestar je vrlo veliki ansambl pa pojedinac prođe nezapaženo, to je pravi timski rad. Skladanje i sviranje u malim sastavima kao što je naš duo također je glazbeno iskustvo, ali posve je drugačije. I prije nego što smo se upoznali, obojicu nas je zanimalo proširenje glazbenih vještina na više multidisciplinarnih načina. U „Fahrenheitu 451“, što se glazbe tiče, uspjeh ili neuspjeh u potpunosti leži na našim ramenima i sviđa nam se ovaj rizik, jako!
Ponekad je bilo stresno zbog utrke s vremenom, rokovi su prilično kratki, a tek kada predstava bude u potpunosti gotova, trebat ćemo rezati, odnosno produljivati zapise, ili pisati nove, ako prethodni ne budu funkcionirali. Međutim, zaista uživamo u cijelom procesu.
Obojica imamo iskustva u suradnji s glumcima i plesačima, ali to je bila ili improvizacija, primjerice u online projektu „Zajc uz vas: Zajčić za laku noć“ , ili pak pisanje glazbe. Sada smo morali spojiti i jedno i drugo.
Predstava „Fahrenheit 451“ prema istoimenomu književnom klasiku Raya Bradburyja prikazuje svijet budućnosti koji podrazumijeva napredak tehnologija i dostupnost obilja informacija. Na koji ste način taj vremenski odmak isticali putem glazbe? Znači li to da ste se i kod stvaranja glazbe koristili danas dostupnim suvremenim tehnologijama?
Drago nam je što ovo pitate. Bradburyjev roman izvrstan je primjer dobro napisane fikcije i prognoze budućnosti koja nakon 60 godina izgleda kao apsolutna stvarnost, a ne fikcija. Penović je od početka želio u glazbi spoj starog i novog, dok su u Bradburyjevom romanu tradicije, osobito svi oblici umjetnosti, ili izgubljene ili zabranjene.
Sve nas je to dovelo do odabira retrofuturizma kao smjera u žanru. Koristili smo tradicionalne instrumente Afrike i Bliskog istoka zajedno s europskom tradicijom, a sve je obojeno novim glazbenim tehnologijama, sintisajzerima, električnim efektima, loop-pedalama…
Volite li inače znanstvenu fantastiku? Što vas je inspiriralo?
Zapravo je smiješno što ju obojica volimo! Od svemirskih avantura do distopične budućnosti, preko znanstveno-realistične budućnosti. Inspiracija je, naravno, došla iz knjiga i filmova. Nismo imali orkestar za snimanje, pa smo ideje prilagođavali svojim mogućnostima. Dakle, John Williams od početka nije bio opcija ?. Možda Hans Zimmer, Vangelis ili Hildur Guðnadóttir.
Kakva je bila suradnja s redateljem i dramaturgom predstave Ivanom Penovićem? Je li vam blizak njegov način kreacije?
S Ivanom Penovićem smo se prvi put sreli prije dvije godine tijekom rada na omnibusu “Prava komedija”. Iako nismo neposredno surađivali, to jest na njegovom dijelu predstave, imali smo priliku upoznati ga i vidjeti njegov način rada.
Odmah nakon što smo dobili ponudu skladati glazbu za „Fahrenheit 451“ krenule su probe predstave. Dolazili smo na probe kako bi vidjeli tajming i značenje svake scene koju smo trebali uglazbiti. U ovom projektu prilagođavali smo se široj slici. Svaki put kad bismo nešto snimili na klaviru s violinom, pustili bismo redatelju i čekali njegovo odobrenje ili savjete za eventualnu promjenu.
Bilo nam je zadovoljstvo raditi s Ivanom jer je davao zanimljivu analizu Bradburyjevog romana, kako ga on vidi i želi tumačiti. Tako je među temeljnim glazbenim ciljevima bilo pronaći glavnu melodijsku liniju koja bi uz varijacije pratila put i razvoj glavnog lika Guya Montaga.
Na koji način ste podijelili uloge međusobno? Radi li se o zajedničkom skladanju ili je svaki od vas stvarao određene dijelove?
Zajedno smo sjedili za klavirom ili koristili violinu, marimbu i druge udaraljke te improvizirali uz tekst. Snimili bismo više uzoraka, a onda bismo birali ono najbolje. Čak i nakon što bi svatko od nas otišao kući i radio sam, na daljinu smo međusobno razmjenjivali ažuriranja vezana uz glazbu. Kao što vidite, čak i odgovaramo na pitanja zajedno ?.
I naravno, veliku ulogu u ovom procesu ima Saša Predovan, tonski inženjer našeg Kazališta, koji nam je strpljivo pomagao u realizaciji svih ideja, u snimanju, montaži i osmišljavanju istih.
Dakle, gledateljice i gledatelje na predstavi „Fahrenheit 451“ očekuje glazba retrofuturističkog žanra. Hoćete li nešto poručiti publici koja će doći na predstavu?
Tako je, retrofuturizam s elementima distopijske filmske glazbe bio bi dobar opis žanra. No, teško nam je klasificirati glazbu. Publici preporučamo da nastoji sve sagledati na svoj individualan način, jer svatko od nas prihvaća i odbija, voli i mrzi različite stvari.
Posebno bismo predstavu preporučili srednjoškolcima jer je to dobra prilika vidjeti vizualizaciju romana s glumcima, glazbom, dekoracijama i svjetlom. I nadamo se da će nakon gledanja predstave biti zainteresirani za čitanje Bradburyjevog romana, ako dosad nisu ?.
Razgovarala Julia Vazniak
Foto: Fanni Tutek-Hajnal
Sponzori predstave
