HNK Ivana pl. Zajca, pored svoje redovne kazališne sezone, tradicionalno donosi ljetni festival Riječke ljetne noći, otvarajući razne otvorene gradske prostore kazališnom programu – dramskim predstavama, klasičnim koncertima i baletnim produkcijama. U ovoj sezoni, baletni ansambl nije se samo otvorio publici produkcijom na ostavštini antičkih iskopina u Arheološkom parku Principij, već se otvorio predstavljajući baletne umjetnike kao talentirane mlade profesionalce koji podosta imaju za reći u svijetu plesa.
Produkcija “Grada u pokretu” usmjerena je kao riječki doprinos promociji umjetnika mlađe generacije i održivih praksi u kazalištu kao dio programa “Roadshow” mreže europskih opernih kuća okupljenih u platformu FEDORA, sufinanciranu od strane Europske unije.
Isabelle Zabot i Federico Rubisse, članovi baletnog ansambla HNK Ivana pl. Zajca, uz svoju dosadašnju vidljivost na sceni kao plesači, dobili su priliku predstaviti se kolegama, umjetničkoj zajednici te cijelome gradu kao mladi i perspektivni koreografi. U sklopu program Riječkih ljetnih noći predstavili su diptih Grad u pokretu u kojem se Federico predstavio koregrafijom Khaos [13.8 B], a Isabelle Odo stormir… il suon di lei.
O svojim kreacijama, dvoje mladih plesača pišu:
Federico Rubisse: Tijela se kreću poput čestica unutar svemira koji diše, širi se i urušava. Prostor nije neutralan spremnik, već živa prisutnost koja se savija i mijenja pod utjecajem fizičke energije. Putanje se isprepliću, privlače i odbijaju, stvarajući nestabilne sustave i privremene orbite. Kretanje prolazi kroz stanja kompresije i razrjeđenja, rođenja i rastvaranja. Svaki susret postaje događaj; svaka udaljenost, napetost.
Isabelle Zabot: Oštar, sladak zvuk ženskog glasa. Mistično ozračje, magla iz koje polako izranjaju sjene. A zatim se te sjene preobražavaju. To su žene, u svojim laganim, bijelim haljinama. Poput njihovih glasova, njihovih misli, njihovih duša. Sve tako različite, svaka sa svojom osobnom pričom i iskustvom, a istodobno sve iste. Zajedno stvaraju unisono, rasplesane figure koje lebde prostorom. Njihovi pokreti mogu biti nježni ili pokazivati snagu koju posjeduju. Žene su radost za one koji ih znaju cijeniti, žene su tuga, melankolija i krhkost. Žene su ljudska bića. Svaka u svom moru emocija, istinita, autentična i jedinstvena.
Svojim pristupom cjelovitih autora koji promišljaju izvedbeni čin, Isabelle i Federico ističu se kao mladi umjetnici spremni promišljati umjetnost u njezinom potpunom opsegu. Uz autora glazbe Georgea Alexandrua Baldovina, autorski dvojac preuzeo je na sebe i kostimografiju, scenografiju te oblikovanje svjetla. Stvarajući u arheološkom parku plesnu umjetnost otvorenu za sve uzraste, otvorenu za promišljanje tijela, pokreta i roda. Pritom, kao mladi umjetnici koji su uključeni u svijet u kojem žive, u kojem stvaraju, Isabelle i Federico posežu za fundusom kazališta te koriste kostime, materijale, rekvizite i scenografske elemente prošlih produkcija te im unose novi život, u novom prostoru, u novoj umjetničkoj kreaciji, ističući kako njihovo umjetničko promišljanje tema i promišljanje umjetnosti u javnom prostoru sa sobom donosi i odgovornost te artikuliraju zagovaranje održivosti kao dio poruke svoje produkcije.
