Za komorni koncert Voglio e non vorrei, homage Jamesu Joyceu dodavali su se cijeli redovi stolica jer publika naprosto nije pristala propustiti takav događaj. Obožavatelji Joycea i njegovih djela kao i ljubitelji glazbe, željeli su uživati u rijetkoj prilici slavljenja onoga što je Joyce dao kao pisac i onoga što je volio za života. Publika je nakon svake arije nagrađivala soliste, često uz bravo! i prije posljednjih nota skladbi. Izmjenjivali su se tršćansko-riječki solisti: Ilaria Zanetti (sopran), Francesco M. Paccorini (tenor), Fabio Accurso na lutnji, Alessandra Sagelli Caoduro na klaviru te solisti Opere HNK Ivana pl. Zajca, Anamarija Knego (sopran), Robert Kolar (bariton) i Marko Fortunato (tenor).
Mnogima neobično i zanimljivo – jedan od najvažnijih Joyceovih suvremenih biografa, dr. John McCourt, osim što je priredio program, vodio je publiku tijekom koncerta kroz situacije iz života i djela Jamesa Joycea vezane uz svaku od arija i skladbi. Počevši od toga koliko se Joyce divio tadašnjoj Rijeci kojoj je pridavao epitete rajskog mjesta, pa preko odnosa s Jamesovim ocem, citiranja dueta Don Giovannija i Zerline u Uliksu i Finneganovom bdijenju, do skladbi koje je Joyce kao mladić slušao u kazalištima vlastitog grada, Puccinijevu operu La Bohème odlazio je gledati osam puta u tršćanskom Il Rossettiju.
Slavni je irski književnik Trst smatrao svojim drugim domom na što su Tršćani posebno ponosni. Stoga ne čudi što smo koncert organizirali u suradnji s udrugom Amici della Lirica „Giulio Viozzi” iz Trsta. Na programu su bile arije iz opera: Verdi La Traviata, von Flotow Martha, Puccini La Bohème, Donizetti Lucia di Lammermoor, Mozart Don Giovanni, Balfe Ciganka i druge.
Koncert je završio himnom svih joyceovaca, Lyman Molloyevom Love’s old sweet song.
Jedino za čim je publika požalila jest što se koncert neće ponoviti.
