Francisco Araiza jedan je od najvažnijih tenora svog vremena. Od trenutka kada ga je 1980. godine Herbert von Karajan pozvao na Salzburški festival, ljepota njegove glasovne boje, njegova stilistička svestranost i izvrsnost njegove scenske prisutnosti učinili su ga jednim od najtraženijih izvođača na opernim i koncertnim pozornicama diljem svijeta. Posebno je bio tražen u Bavarskoj državnoj operi u Münchenu, Opernoj kući u Zürichu, gdje redovno nastupa od 1977. godine, Bečkoj državnoj operi gdje je 1988. godine dobio prestižnu titulu Kammersänger, te Metropolitanu u New Yorku. Nakon legendarnih interpretacija Mozarta i Rossinija, uspio jse izgraditi s repertoarom dramatičnih lirsko-spinto uloga u djelima Verdija, Puccinija, Masseneta, Gounoda i na kraju Wagnera.
Među njegovim najpoznatijim ulogama su Tamino, Don Ramiro, Nemorino, Alfredo, Rodolfo, Des Grieux, Faust, Werther, Hoffmann, Lohengrin i Stolzing, koje je utjelovio u produkcijama s najvećim i najpoznatijim dirigentima i redateljima. Njegovu karijeru prate brojne nagrade, uključujući 1988. godine nagradu Tokyo Press za Najbolji glazbeni događaj godine, medalju Mozarta Sveučilišta u Meksiku, 1995. godine nagradu Mario del Monaco-Prize, Otello d’Oro, a 1996. godine nagradu Zlatni Merkur za glumca u Münchenu. Više od 50 snimaka donijelo mu je cijenjene nagrade Orphée d’Or i Njemačku glazbenu nagradu. Također je nastupao u brojnim opernim filmovima, televizijskim prijenosima, te u portretu umjetnika na ZDF televiziji. Godine 1988. objavljena je njegova ilustrirana monografija Voices of the World.
Njegova predanost prema edukaciji mladih pjevača izražava se ne samo kroz njegove majstorske tečajeve, već i kroz njegovu istoimenu fundaciju za mlade pjevače u Mexico Cityju te njegov rad kao član žirija na međunarodnim pjevačkim natjecanjima. Godine 2003. imenovan je profesorom na Državnoj akademiji za glazbu i dramsku umjetnost u Stuttgartu. Na Međunarodnom opernom studiju u Zürichu podučavao je vokalnu tehniku i stilističku obuku, a bio je i u Bertelsmann Foundation “New Voices” kako kao sudac pjevačkog natjecanja, tako i kao instruktor vokalne tehnike. Također je bio član upravnog odbora Liz Mohn Foundation for Culture and Music u Berlinu, kao i Europske kulturne fundacije Europamusicale u Münchenu te SIAA fundacije za mlade pjevače u Kneževini Lihtenštajn. Bio je umjetnički direktor Međunarodne Hugo Wolf Akademije 2009. godine i pokrenuo je New Masters of the Art of Lied Foundation. Godine 2011. dodijeljena mu je Zlatna medalja Instituto Nacional de Bellas Artes y Literatura i Nacionalne opere u njegovom rodnom Mexico Cityju za njegovu 40-godišnju karijeru međunarodnog pjevanja. Godine 2017. dobio je počasni doktorat sa Sveučilišta Michoacana San Nicolás de Hidalgo u Moreliji, Meksiko. Od 2016. do 2018. godine držao je katedru Cátedra Francisco Araiza na Nacionalnom konzervatoriju za glazbu u Mexico Cityju zajedno s Marijom Vidović i Alexom Pashkovom. Također je vodio Cátedra de canto Alfredo Kraus na Escuela Superior de Música Reina Sofía u Madridu, Španjolska, u školskoj godini 2020.-2021. zajedno s Marijom Vidović.