Razgovor s Brunom Delepelaireom, solistom Berlinske filharmonije i autorom skladbe napisane za Riječki simfonijski orkestar (1. dio)
Berlinska filharmonija osnovana je 1882. kao orkestar kojim upravljaju jegovi članovi, a odavno već slovi kao jedan od najvažnijih orkestara na svijetu. S tog vrha svijeta klasične glazbe na riječku pozornicu dolazi solo violončelist Bruno Delepelaire! A prije njegovog prvog (!) nastupa u slavnom Elgarovom Koncertu za violončelo i orkestar, čut ćete, u izvedbi Riječkog simfonijskog orkestra, svjetsku praizvedbu Delepelaireove svečane skladbe napisane upravo za naš Riječki simfonijski orkestar. Ovaj srčani Francuz naslovio je djelo „Les Taurides”, odnosno „Tauridi” (Taurus – Bik) prema kiši meteora* punoj vatrenih kugli koje svojim sjajem pružaju pravi spektakl na nebu. Jedan takav spektakl očekuje vas u petak 17. lipnja u 19.30 sati u riječkom Kazalištu na velikom finalu koncertne sezone uz djela Delepelairea, Elgara i Mahlera pod ravnanjem maestra Valentina Egela!
Do tada, pročitajte prvi dio razgovora s vrsnim glazbenikom, virtuoznim prvim violončelom Berlinske filharmonije i mladim skladateljem djela koje će praizvesti naš riječki orkestar:
Kako je biti solo violončelo najboljeg orkestra svijeta, Berlinske filharmonije?
Sjajno je, velika je to odgovornost prema orkestru i publici, ali i golemo je uzbuđenje biti dio tako nevjerojatne grupe.
Što čini taj orkestar toliko posebnim i jedinstvenim?
Rekao bih da je zvuk možda ono što nas definira, dubok i moćan zvuk koji dolazi iz basa.
Individualna razina je izrazito visoka, a ono što smatram posebnim jest što mnogi glazbenici rade i druge stvari izvan orkestra, bilo da je riječ o glazbi (dirigiranje, aranžiranje, skladanje, sviranje komorne glazbe) ili o nečemu izvan glazbe. To je grupa izrazito strastvenih ljudi i to Filharmoniju čini toliko snažno živom.
Možete li se prisjetiti svoje audicije prije devet godina?
Naravno, bio je to dan koji neću zaboraviti. Bio sam jako nervozan prije audicije, ali gotovo još nervozniji nakon nje, jer doista nisam očekivao ovu poziciju. A odjednom sam shvatio da moram biti na visini zadatka!
S kim ste surađivali do sada a da vas je uistinu posebno zadivio, inspirirao?
Imamo sreće što s nama dolaze raditi mnogi vrhunski dirigenti i solisti, bilo bi teško birati među njima. Ali moram reći da je vrlo zanimljivo i obogaćujuće raditi s našim šefom dirigentom Kirillom Petrenkom, on je posebno zahtjevan na probama i ima fenomenalnu karizmu na koncertima.
Što smatrate najvažnijim dok nastupate?
Glazbenicima je cilj glazbu podijeliti s publikom, oživjeti je iz nota na našim pultovima. Zato smatram da je naša najvažnija dužnost biti u potpunosti predani priči koju pričamo, biti uvjereni u svoju interpretaciju. Inače, postoji opasnost da bi moglo biti dosadno. Ponekad se može dogoditi da se ne složite s dirigentom kako bi se djelo trebalo svirati, ali kada je vrijeme koncerta, svi samo želimo da publika doživi prekrasno i intenzivno iskustvo, a da bismo to postigli moramo naše razlike ostaviti po strani dok smo na pozornici.
Razgovarala Andrea Labik
