Maestro Valentin Egel pomno je razradio svaki detalj ovog sjajnog koncerta, a njegovo rasplesano vođenje Riječkog simfonijskog orkestra bilo je zaista fascinantno
Prvi od pet novogodišnjih koncerata naziva „1001 noć“ riječkog HNK Ivana pl Zajca iznimno je uspješno izveden pred gotovo ispunjenim gledalištem. Sjajni glazbenici Riječkog simfonijskog orkestra pod vodstvom fantastičnog mladog šefa dirigenta, maestra Valentina Egela, priuštili su zainteresiranoj publici beskrajan užitak slušanja brižljivo i zanimljivo izabranog programa.
Večer je započela simfonijskom programskom kompozicijom finskog skladatelja Jeana Sibeliusa „En saga“ (Legenda), iz 1892., koju je prepravio 1901. godine i u kojoj se kroz čaroliju glazbe šire slike finskih prostranstava, zamagljenosti toga kraja, ljepota i brza prolaznost finskog proljeća. U djelu se zrcali svijest o veličanstvenosti prirode, u njemu je zaigrana mašta pod utjecajem legendarnog svijeta, a Riječki simfonijski orkestar imao je punoću zvuka, sjajno izrađenu dinamiku i vrsne soliste unutar izvedbe – obou, klarinet i violu. U sljedećem djelu, suiti „Aladin“ Carla Nielsena, izvedeni su ulomci Orijentalni marš, Tržnica u Ispahanu i Afrički ples u kome je orkestar briljirao savršenim ritmom i gdje su svoje glazbene sposobnosti pokazali udaraljkaši. Za kraj prvog dijela koncerta, publika je uživala u Polovjeckim plesovima (baletna scena iz II. čina opere „Knez Igor“) Aleksandra Porfirjeviča Borodina gdje su dominirali emotivnom izvedbom drveni puhači (oboa, flauta, klarinet, engleski rog i fagot), vođeni nevjerojatno vještom rukom sjajnog maestra Egela. Borodin je duboko originalan melodičar, smion u harmoniji i blještavo živopisan u svom nacionalnom glazbenom izričaju.
Nakon pauze, uslijedio je drugi dio koncerta u koji je publiku uvelo djelo Nikolaja Rimskog Korsakova, simfonijska suita „Šeherezada“. Rimski – Korsakov nije bio samo skladatelj, već i dirigent, pedagog i teoretičar, ali je prvenstveno bio operni skladatelj, odnosno skladatelj opernih priča. „Šeherezada“ je nadaleko popularno Korsakovljevo djelo, nastalo iz njegove težnje za dočaravanjem istočnjačkih i fantastičnih ugođaja, a podloga ovoj simfonijskoj suiti je čuvena zbirka istočnjačkih legendi „Tisuću i jedna noć“. Na koncertu su izvedena dva stavka od četiri – More i Sinbadova lađa, i odmah na početku izvedbe, skladatelj predstavlja dvije glavne osobe priče – sultana Šahrijara, surovog i nemilosrdnog čiju temu nosi brojni orkestar i njegovu ženu Šeherezadu čija je tema povjerena solo violini uz pratnju harfe. Publika je uživala u izvedbi solista na violončelu, violini, harfi i flauti. Uslijedio je „Lohengrin“ , preludij za 1. čin opere Richarda Wagnera u kojem je orkestar pokazao zavidno izrađena pianissima i čiste i sigurne gudačke visine, a koncert majstor Anton Kyrylov je pokazao svoj izvrsni solistički izričaj. „Lohengrin“ je prvi usavršeni primjer reformirane Wagnerove opere, gdje lajtmotiv postaje čistom osnovom novog sustava glazbeno-dramskog razvoja.
A onda je publici poklonjen Johann Strauss II., bez kojeg nema niti jednog novogodišnjeg koncerta. Uz njegovo ime vezana je pojava bečkog valcera u opereti. Taj popularni i izvorni plesni ritam, koji je našao put i do opere, a Johann Strauss mlađi je valcerima dao polet i svježinu koja se osjeća u njegovom čuvenim valcerima „ Na lijepom plavom Dunavu“, „Priče iz Bečke šume“, „ Proljetni zvuci“ i mnogi drugi. Pod njegovim utjecajem, valcer je postao stalnim elementom bečke i europske operete.
Na koncertu je prvo izveden „Egipatski marš“ u kojem su glazbenici i pjevali, nakon toga je uslijedio valcer „Tisuću i jedna noć“ u kojem su se izvedbom istaknuli truba i violončelo, da bi u izrazito brzom ritmu orkestar izveo poznatu „Trič-trač polku“. Još jedan prekrasan valcer „Ruže s juga“ oduševio je publiku, a onda za kraj još jedna neizostavna novogodišnja polka „Pod gromovima i munjama“.
Maestro Valentin Egel pomno je razradio svaki detalj ovog sjajnog koncerta, a njegovo rasplesano vođenje Riječkog simfonijskog orkestra bilo je zaista fascinantno, njegove ruke i pokreti tijela pričali su uz orkestar još jednu glazbenu priču talentiranog umjetnika. Scena se svojom ljepotom, satom u sredini iza orkestra, dvama bijelim borovima s lijeve i desne strane i bijelim zvonima na prosceniju uklopila u prelijepu novogodišnju glazbenu priču. Nakon dugog pljeska oduševljene publike uslijedio je valcer „Na lijepom plavom Dunavu“ i dva puta „Radetzky marš“ u kojemu je, po običaju, sudjelovala i prezadovoljna publika.
Generalni pokrovitelj Riječkog simfonijskog orkestra
