U Zagrebu je, u 94. godini, preminuo Norman Dixon, koreograf koji je gotovo tri desetljeća svoga života i rada bio neraskidivo vezan uz Rijeku i Balet riječkog HNK.
Prvi put ovaj je britanski koreograf međunarodne karijere stigao u naš grad 1967. godine kada je preko Britanskog savjeta za kulturu dobio poziv Nade Herceg, tadašnje šefice Baleta u Rijeci, koja je tražila engleskog koreografa za „Vragolastu djevojku“. Bila je to njegova prva u dugom nizu riječkih koreografija.
„Čim sam došao u Rijeku, odmah sam osjetio da je to mjesto gdje bih volio živjeti i raditi, toplo, prijateljsko, komunikativno“, kazao je Norman Dixon u jednom novinskom razgovoru.
No, tada se zadržao samo dva mjeseca. Profesionalni put odveo u Čile pa u Urugvaj gdje je bio umjetničkim ravnateljem tamošnjih nacionalnih baleta. Godine 1972. ponovno se vraća u Europu te postavlja „Vragolastu djevojku“, koja mu je već donijela puno uspjeha i priznanja, na pozornice Sarajeva, zatim Zagreba i ponovno Rijeke, gdje je ovaj balet obnovljen u travnju 1973. godine. U riječkom je Kazalištu godinu dana kasnije postavio i „Coppeliju“. A 1976. postaje „šef Baleta“, umjetnički ravnatelj što je ostao sve do umirovljenja 1986. U Rijeci je koreografirao vrlo različite balete, od „Peće i vuka“ Prokofjeva, Adamove „Pastorale“ Bizet-Ščedrinove „Carmen“ pa do „Pillow of Winds“ na glazbu Pink Floyda. Koreografirao je i za veliki dio klasičnog opernog repertoara, ali i suvremenog, a posebno se pamti i svojom kvalitetom ističe mjuzikl „My fair lady“ za koji je uz koreografiju potpisao i režiju. Kao suradnik za scenski pokret sudjeluje u predstavama Hrvatske drame, a bio je i profesor scenskog pokreta i plesa na riječkom Odsjeku zagrebačke Akademije dramske umjetnosti.
I nakon odlaska u mirovinu još godinama aktivno sudjeluje u riječkim kazališnim produkcijama. Prigodom premijere njegove druge, nove „Vragolaste djevojke“ 1999. godine obilježio je 50. obljetnicu svog profesionalnog koreografskog, pedagoškog, plesnog i redateljskog rada. Godinu kasnije, 2000., koreografirao je „Coppeliju“ i hrvatsku praizvedbu baleta „La Sylphide“, a iste je godine dobio Nagradu grada Rijeke.
Osim njegovih majstorskih, originalnih i snažnih koreografija, pamtit ćemo njegovu blagu umjetničku narav.