S tugom smo primili vijest da nas je napustio Krešimir Cvjetković, istinski kazališni čovjek koji je svoj život isprepleo sa životom riječkog HNK-a još krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Gotovo do samog kraja svog života bio je prijatelj i suradnik “Zajca”, a jedno desetljeće i njegov zaposlenik. U Kazalište je stigao 1981. godine u Službu propagande i marketinga, s kojom je kao prosvjetni djelatnik i ranije surađivao, baveći se poslovima koje danas zovemo razvojem publike, a tada se to radno mjesto zvalo animatorom kulture. Od početka 1989. do lipnja 1990. godine bio je administrativni ravnatelj Hrvatske drame.
Potom napušta “veliko” i vodi tadašnje riječko Pionirsko kazalište (u današnjem HKD-u na Sušaku), a onda se ovaj vrsni profesor hrvatskog jezika i književnosti te povijesti vraća u prostor svojih srednjoškolskih dana, u svoju Prvu sušačku hrvatsku gimnaziju i nastavlja odgajati kazališnu publiku. Brojni današnji vjerni posjetitelji i pretplatnici “Zajca” upravo su Krešini učenici. Gotovo trideset godina, sve do umirovljenja, generacijama je otkrivao život i svijet kazališta, odvodio ih na prve predstave i u njima budio želju i potrebu da dođu na još jednu, i još jednu, i još jednu…
Otišao je omiljeni profesor, ali i uvaženi intelektualac, otišao je dio riječkog Kazališta.
Počivao u miru, dragi Krešo.
