Ivan Alovisio

Ivan Alovisio o svojem prvom iskustvu s Carlom Goldonijem, radu s Giorgiom Sangatijem i potankostima svoje uloge

29. siječnja 2025.

Uoči premijere predstave Talijanske drame u koprodukciji s nacionalnim Teatrom Stabile del Veneto „La moglie saggia“ / „Mudra žena“, prema djelu velikoga komediografa Carla Goldonija, u adaptaciji i režiji Giorgia Sangatija, razgovarali smo s izvođačem uloge Ottavija, talijanskim glumcem Ivanom Alovisiom. Intervju donosimo u nastavku, a svevremenu crnu komediju „La moglie saggia“ / „Mudra žena“ na našoj sceni ne propustite premijerno u subotu 1. veljače u 19.30 sati te reprizno 4. i 5. veljače.

 

Zbog čega je Carlo Goldoni i danas važan? Kakav je tvoj suodnos s njegovom filozofijom i radom?

Carlo Goldoni je, po mom mišljenju, veliki talijanski dramatičar. Svaki glumac i glumica koji se okuša u Goldoniju može na vlastitom tijelu shvatiti koliko su duboki odnosi koje on može ispreplesti među likovima. Što se više udubljujete u njegove komedije, to više doživljavate koliko je on dobro poznavao svoje vrijeme i ljudsku dušu. Imao je i poseban talent – znao je pisati za glumce.

Osobno ne držim do filozofije, pa ni autorske, već nastojim temeljito pročitati tekst, ne krenuti s unaprijed stvorenom idejom, radije pustiti njemu da mi ukaže kako mu pristupiti. Mogao bih reći da je to odnos koji uspostavljam s tekstom i s autorom te da, kao i svi drugi odnosi, ponekad funkcionira, a ponekad ne. U „Mudroj ženi“, srećom, jako dobro funkcionira.

 

Koje je vaše najranije sjećanje na Goldonija? Kada ste se kao glumac prvi put dotaknulo njegova djela?

Prvi put sam se obratio Goldoniju na akademiji u milanskom Piccolo Teatru kada sam s nastavnikom čitao „Zaljubljenike“. Bilo je to vrlo zabavno, ali i vrlo poučno iskustvo za mene. Zasigurno najvažniji susret s Goldonijem bio je kada me maestro Luca Ronconi izabrao da sudjelujem kao student glume u „Lepezi“, predstavi koju je produciralo i postavilo milansko kazalište Piccolo Teatro. Izveli smo ju mnogo puta te smo obišli Europu s tom predstavom, i bila je velika privilegija biti s tako dobrim glumcima i glumicama. To iskustvo dalo mi je priliku da iz noći u noć uviđam kako Goldoni nije samo dosjetka i šala, već da se u njegovoj dramatskoj srži kriju vrlo duboki, a ponekad i vrlo mračni odnosi.

 

Što vas je privuklo ulozi Ottavija u “Mudroj ženi“?

Ottavio je vrlo poseban lik jer se kreće unutar komedije bez vlastitog, pravog plana. Njime dominiraju projekti drugih, on je lik u stalnoj reakciji. To ga čini vrlo zanimljivim s kazališne točke gledišta. Uloga Ottavia omogućuje nam da shvatimo razliku između racionalnog i impulsnog razmišljanja. Ottavio ne zna razmišljati, uvijek nastoji što brže zadovoljiti prvi poriv koji mu um i tijelo predlože. Nije potrebno spominjati da, kada izgubimo sposobnost refleksije u korist trenutnog zadovoljstva, opasnost po život se povećava s ulaskom u vrtlog neznanja, a time i nasilja.

 

Što biste poručili svima koji se spremaju doći pogledati „Mudru ženu“?

Savjetujem gledateljima da ostanu otvoreni, da ne dolaze s predrasudama i da vjeruju u to da Goldoni vrlo često zna više od svih nas.

 

Kako je raditi s redateljem Giorgiom Sangatijem?

Prije svega, Giorgio mi je jako drag prijatelj kojeg jako volim i duboko poštujem s umjetničke točke gledišta. Ima neosporan talent u dešifriranju složenosti teksta i u tome da ostaje krajnje otvoren prema prijedlozima glumaca, pa nije slučajno da, kada zamišljam o postavljanju teksta, on je prva osoba koju kontaktiram. Već smo 2017. radili zajedno na Shakespeareovom komadu „Dva gospodina iz Verone“, ali moram reći da sam u ovom projektu kod njega pronašao veliku umjetničku i emotivnu zrelost koja je sav rad na probama učinila krajnje organskim i vrlo poticajnim. Giorgio također ima sposobnost stvoriti vrlo profesionalnu i ljudski besprijekornu radnu grupu, pokazujući da se predstava od velike vrijednosti može stvoriti u pozitivnoj i susretljivoj atmosferi.

 

Razgovarao David Čarapina

 
Partner mediatico / Medijski pokrovitelj