Ako ste mislili da studentice i studenti ne idu na operu, prevarili ste se. Neki od njih su i zabilježili svoje dojmove o operi Falstaff:
Zanosna blizina pjevača i publike
Opera bi se najbolje mogla opisati kao zaigrana zbog mnogih kreativnih ideja neuobičajenih za opere. Primjerice, ne izvodi se na pozornici već pjevači glume na metalnoj konstrukciji postavljenoj iznad orkestra. Ulaze i izlaze kroz vrata u parteru, ili trče oko gledatelja. Zbor se također kreće s više slobode nego u uobičajenim operama, pa su čak u jednom trenutku pjevali stojeći u stražnjem djelu partera. Time je smanjena udaljenost između pjevača i gledatelja i to djeluje zanosno. Štoviše, povremeno se probija četvrti zid i izravno se obraća publici, te se šale čine još smješnijima. Duhoviti su i titlovi s komentarima na originalni talijanski tekst kao i na hrvatski prijevod. Neki od tih komentara su koristili Shakespeareove citate kako bi povezali Verdijevu verziju Falstaffa s originalnom verzijom lika. Ukratko, riječka produkcija Falstaffa je izvrsnu izvedbu ispunila kreativnim idejama i time pružila nezaboravnu noć u kazalištu. (Ivan Vid Čakarević Kršul)
Inovativnost na puno razina
Igranje obrisima ženskih članica zbora koji su se ocrtavali na tilu postavljenim dublje na pozornici, korištenje vilinskih kostima koji su znatno odudarali od onih koji su se vidjeli za vrijeme prva dva čina te svjetlosni efekti na pozornici stvorili su tajanstveni prikaz šume koji je nakon svakoga takta djelovao sve nestvarnijim.
Ono što scenografiju čini još posebnijom su titlovi. Na samom početku prvoga čina kada se gledatelj najprije suoči s reduciranim prostorom pozornice, veliki čelični zastor ispisan stihovima djela na dva jezika –hrvatski i talijanski jezik skreće mu pozornost. No, inovativnost ovdje ne završava. Publika ubrzo postaje začuđena dosjetljivim intervencijama u obliku zaokruženih ili podcrtanih riječi te komentarima. Postmoderni način korištenja titlova te postavljanje scene na skučeni prostor osuvremenjuje operu, ali i ističe snagu glumaca čija bi kvaliteta zasjenila i najbogatije postavljenu pozornicu.
Spoj vrhunske izvedbe i inovativno osmišljene scenografije čini operu Falstaff dijelom jedinstvenog projekta kojega je svakako bilo vrijedno pogledati. (Pamela Grozdanić)
Prvi posjet operi
Ovo je bio moj prvi posjet operi i jako mi je drago što je to bilo u Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci. Sva moja očekivanja su ispunjena, čak i više od toga.
Osim divnih kostima, razigranosti radnje i savršene usklađenosti orkestra s izvedbom glumaca, dojmio me se naglasak na ulozi i brojnosti žena. Osim glavnog glumca, one su imale (prema mom mišljenju) dominantnu ulogu, predstavljajući snažne i vrlo mudre osobe koje nije lako zavarati. U grupi od tri do četiri, one su većinu vremena vodile kretanje po sceni. Nekoliko puta sam primijetila aludiranje na aktualna događanja feminističkog pokreta, npr. #MeToo koji se pojavio u jednoj rečenici, a označava izjavu koja okuplja pripadnike međunarodnog pokreta protiv seksualnog uznemiravanja. (Ana Maria Mihalić)
Kad gledaš zalazak sunca za vrijeme opere
Zahvaljujući kreativnosti redatelja Marina Blaževića gledatelji su bili iznenađeni razigranošću u kojoj se fizičke granice konstantno pomiču, od nevelikog prostora početka pozornice, kroz cijelo gledalište, da bi se na kraju kao pozornica iskoristio i backstage, a kroz otvorene prozore i vrata iza pozornice čak i zalazak sunca iznad Mrtvog kanala. Fantastična izvedba solista, pjevačkog ansambla, orkestra i cjelokupnog tima iza kulisa zaslužna je za odličan cjelokupni dojam opere, koju bi svatko s imalo interesa za scenske umjetnosti trebao pogledati. Tko zna, možda i naučite nešto talijanskog iz projekcije libretta iznad pozornice. 🙂 (Katarina Reljić)
Nisam znala na što bih se prije usredotočila
Ova je opera Gesamtkunstwerk u pravom smislu riječi – uz glazbu i glumu, tu je i tekst, odnosno prijevodi uz maštovite i duhovite opaske povezane s današnjicom (Me Too pokret, Sabor) te igre riječima (false staff). Trudila sam se fokusirati i na izvedbu i na tekst, što je bilo katkad nemoguće jer su oboje vrijedni stopostotne pažnje. Riječki je „Falstaff“ za mene pomakao granice – nikada još nisam vidjela da se glumci integriraju u gledalište (sjedili su u redu ispred mene!) i iz njega glume, dobacujući glumcima na pozornicu, ali i okrenuti licem prema publici, ili pak bacaju rublje iz košare među gledatelje te da je redatelj na trenutke aktivan sudionik. (Ines Takač)
Inače volim tragedije, ali…
Inače preferiram Shakespeareove tragedije, međutim komedija Falstaff me stvarno očarala. Svi pjevači i glumici su talentirani i na pozornicu su donijeli autentičan izljev emocije. Međutim, mene su se posebno dojmile glumice i pjevačice jer su one upečatljivo prenosile lukavost, spletke i domišljatost. Njihovo pjevanje i kretanje po pozornici je bilo elegantno, a opet brzo i kreativno. Pogoditi visoke tonove uz tako brze kretnje po pozornici i tako dobro prenošenje emocija na kazalište prepuno ljudi je sigurno veoma težak posao, koji su one izvele s elegancijom i lakoćom. Činilo se kao da one žive u predstavi, uživaju u onome što rade i dio su tog izmišljenog svijeta predstave. (Helena Valjak)