Na Kazališnom parlamentu u održanom u petak 1. srpnja razgovarali su publika i pozvani sugovornici: novinari i urednici Branko Mijić i Glorija Fabijanić Jelović, bivši gradonačelnik Vojko Obersnel, predsjednica Odbora za kulturu Gradskog vijeća Maša Magzan, plesna umjetnica i kritičarka Iva Nerina Sibila i kazališni kritičar Igor Ružić.
Bili su pozvani, ali su se ispričali i: članovi Kazališnog vijeća Bojan Šober i Zvonimir Peranić, predsjednica Zajednice Talijana Rijeke Melita Sciucca, predsjednica Gradskog vijeća i članica PGS-a Ana Trošelj. Također su bili spriječeni, ali su poslali pisane izjave, želeći tako doprinijeti raspravi: ravnateljica Direkcije programa Odjela za Kulturu Grada Rijeke Helena Semion Tatić, novinarka Svjetlana Hribar, kazališna redateljica Franka Perković. Novinar Davor Mandić bio je pozvan kao sugovornik, ali je sam Parlament odlučio pratiti kao novinar i ne uključivati se u razgovor.
Balet je brend našeg Kazališta
Voditeljica Parlamenta Katarina Mažuran pozvala je prisutne da kažu što su gledali u protekloj sezoni ili tijekom duljeg razdoblja, što ih se dojmilo, što im možda u programu kazališta nedostaje te kako bi ocijenili program. Prvi se uključio Branko Mijić, na opasku voditeljice da je nedavno, na jednoj od rasprava o HNK-u Zajc, izjavio „…ako je jedini problem ovog Kazališta sadašnji intendant – taj će se problem lako riješiti i dosegnut ćemo idilu“. Je li tome tako odgovorio je sam Mijić: „Nije problem u trenutačnom intendantu, nego u onom koji se sprema doći nakon njega, pa želim čuti te reference i program. No, ne želim politizirati i nastavljati se na priče nekih ljudi koji su glasni, a večeras nisu došli. Ja sam u ovo Kazalište ušao prvi put prije 55 godina, kao dijete. U atriju sam kao sedmogodišnji dječak imao tu čast da izvlačim nagrade koje je Kazalište dodjeljivalo tadašnjim abonentima. To je iskustvo bilo doslovno krvavo, jer sam morao izvlačiti pretplatnike iz jednog kotača s oštrim žicama… unatoč tome krvavom iskustvu, za mene je i dalje ovo najljepše kazalište na svijetu. Došao sam reći par riječi o nečemu o čemu se premalo u javnosti govori – a to su program i predstave. Predstava koja se mene dojmila u posljednje vrijeme jest „Vježbanje života – drugi put“. Pogotovo danas, kad svjedočimo i ratu u Ukrajini, ta predstava zaslužuje da opet bude igrana. U njoj žene imaju glavne ulogu, u noj su žene i glavni likovi i glumice i stvarne osobe, a žene su uvijek najveće žrtve rata. Radi se o sudbinama glumica, naših majki, sestara, kćeri, u surovim, ratnim okolnostima. Zato mislim da je ta predstava važna.“
Glorija Fabijanić Jelović, novinarka koja sustavno piše o kazalištu, nadovezala se: „Gledala sam gotovo sve što je igralo u kazalištu, i to ne samo gledala nego i o tome pisala… Moje je mišljenje da je, od kad je Marin Blažević intendant, program postao jako dobar, dignuta je ljestvica kvalitete, a ansambli su imali različit uspjeh tijekom vremena. Negdje ranije je Opera postizala velike rezultate, jako su dobre te operne predstave bile i režijski i izvođački. Onda je došlo vrijeme kada je Opera malo utihnula, a Drama krenula. U cijeloj toj priči je i Talijanska drama sudjelovala, imala i dobre i manje dobre predstave. Sada je Balet brend kazališta, jako je aktualan. Nadam se da će se sve to uravnotežiti, da će publika dobiti ono što želi: da sve grane budu podjednako zastupljene i podjednako kvalitetne.“
Najbolji u Hrvatskoj, to svi priznaju
Vojko Obersnel je istaknuo da je veliki ljubitelj kazališta, a otkad je u „Zajcu“ bio prvi puta ’68. godine, malo je predstava i koncerata koje nije gledao, a kazalište je pratio i o njemu vodio brigu i kao gradonačelnik, i to 21 godinu, tijekom mandata čak 5 intendanata. „Govoriti o programu“, istaknuo je, „je li nešto dobro ili loše, vrlo je subjektivno, nekome se nešto sviđa ili ne. Program je raznolik, u svakoj je grani bilo za svakoga ponešto. I mene se dojmilo „Vježbanje života – drugi put“. Svidjela mi se i predstava „Na tri kralja ili kako hoćete“. Riječka Opera je na visini, to svi priznaju, da su riječka Opera i Orkestar najbolji u Hrvatskoj. Ono što me posebno veseli jest da je posljednjih nekoliko godina Balet doživio renesansu, zove ih se na gostovanja u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. Veseli činjenica da se na audiciju za novog plesača prijavi 500-tinjak kandidata.. Ljudi očito žele doći negdje gdje mogu nešto naučiti i pokazati što znaju. Naravno, bilo je i manje uspješnih predstava, recimo „Fahrenheit 451“ – dvoumio sam se otići prije kraja predstave ili ne. Mislim da je sezona u okviru postojećih okolnosti bila odlična. Osobito zato što smo mogli vidjeti svjetska umjetnička imena – operne pjevače, redatelje, baletne koreografe… Tu bih istaknuo Anne Bogart i Andonisa Foniadakisa. Njegova „Plamteća voda“ je najbolja plesna predstava koju sam u životu vidio.“
Iz publike se prvi javio Igor Brčić, redovni posjetitelj riječkog Kazališta od 80-ih, kad je bio dijete: „Sviđa mi se što je u Operi prisutan raznovrstan repertoar, a ne samo Verdi. Oduševljen sam bio „Tristanom i Izoldom“ i imam pitanje: hoće li se realizirati suradnja sa Zagrebačkom filharmonijom i izvesti opereta „Moć ljubavi“ koja bi nam bila zanimljiva jer se radi o autoru koji je Zajčev suvremenik?“ Brčić je kao iznimne dramske predstave istaknuo „Kralja Edipa“ i „Čelične magnolije“. „Zanimljivo – u prvoj su glumili samo muškarci, u drugoj samo žene, a obje su predstave fenomenalne. Bio sam oduševljen i mjuziklom „Kiss me Kate“ koji je bio izveden umjesto „Kose“. Postoji li mogućnost da se u jednoj od narednih sezona izvede „Kosa“? Smatram da Rijeka kao ljevičarski, otvoreni grad zaslužuje antiratni rock mjuzikl o hippie pokretnu za vrijeme Vijetnamskog rata?“
Intendant je odgovorio da je suradnja sa Zagrebačkom filharmonijom zastala zbog toga što su kod njih u tijeku izbori za novog ravnatelja, a uprava „Zajca“ ipak nije bila dovoljno zadovoljna niti kvalitetom operete „Moć ljubavi“ da bi je uvrstili u repertoar. „Mjuzikl „Kosa“ također neće biti u skorije vrijeme uvršten u repertoar zbog etičkog pristupa kazališnoj izvedbi koji nam je važan u „Zajcu“. Naime neke od glavnih uloga u „Kosi“ morali bi nositi izvorni afričko-američki umjetnici koje naš ansambl jednostavno nema.“
Važnost razgovora s publikom
Sljedećih dana pročitajte nastavak izvještaja s Kazališnog parlamenta u „Zajcu“, kako su sugovornici i publika rekapitulirali sezonu i što i koga su hvalili, ali i kritizirali, a za kraj prvog dijela izvješća citiramo izjavu Helene Semion Tatić, ravnateljice Direkcije programa Odjela za Kulturu Grada Rijeke, koju nismo stigli pročitati na Parlamentu, ali je u cijelosti prenosimo ovdje:
„Ovaj Kazališni parlament koji pripremate u petak još je jedna dobra i potrebna aktivnost rada s publikom koju vi kontinuirano provodite i koju svesrdno podržavam. Izuzetno je važna stalna komunikacija s javnošću odnosno kazališnom publikom i otvoren razgovor o onomu za što Kazalište i postoji a to je program. Imali ste i imate sjajne programe koji su prepoznati i podržani od publike, stručne kritike, koji su nagrađivani, pozivani na festivale i gostovanja i na koje možete biti ponosni. U nekim segmentima rada još uvijek ima mjesta za napredak i to također publika prepoznaje a vjerujem da ste i vi toga svjesni. Vama su najbolje znani razlozi zašto nešto možda nije moguće u ovima vremenima i okvirima realizirati a što biste uz određene napore mogli ili želite promijeniti ili unaprijediti. Otvoren razgovor s publikom, uvažavanje njenog mišljenja i prijedloga dobra je i svakako nužna osnova za rad Kazališta. Na žalost u posljednje vrijeme u javnosti se najmanje razgovara o programu našeg Kazališta pa je ova tribina tim važnija.“