“Kada sam osamdesetih godina prvi put gledala „Amarcord” slavnoga redatelja Federica Fellinija, majstora tzv. neorealizma duše, zaljubila sam se u taj film. Očarao me i sadržajem i galerijom sjajnih, ekscentričnih likova i dojmljivom glazbom Nina Rote koja odmah ulazi u uho i brzo se pamti. Od tada do danas pogledala sam ga nekoliko puta i uvijek me oduševio na isti način. Prošle sezone ravnateljica Hrvatske drame Renata Carola Gatica objavila nam je da ćemo sljedeće sezone igrati „Amarcord”. Nisam mogla vjerovati. Tko je toliko hrabar ili pak lud da to remek djelo talijanske kinematografije postavi na scenu? Uza sve upitnike negdje sam priželjkivala da ću biti uključena u tu podjelu. Nakon nekog vremena saznali smo da će se režije prihvatiti Luciano Delprato, energični i zaigrani redatelj iz Argentine, kojemu mediteranski temperament nije stran i koji iza sebe ima više nagrađivanih predstava, a koreografiju radi Michele Pastorini.
S obzirom da je Fellini bio i karikaturalist te je pomno iscrtao svaki lik i prema svojim crtežima odabrao glumce i naturščike za film, tako je i Luciano ispoštovao osnovne karikaturalne naznake njegovih likova i napravivši audiciju za predstavu, složio podjelu. Moje se iščekivanje ostvarilo, jer sam dobila ulogu Mirande Biondi. Već nakon prvih proba znala sam da smo u sigurnim rukama. Kao i Fellini, i mi kombiniramo grotesku i naturalistički princip igranja uz pojačanu stilizaciju, naročito u grupnim scenama. Dok sam gradila lik temperamentne Mirande po uzoru na glumicu koja ju je igrala na filmu Pupellu Maggio osvijestila sam da je to prvi put da moram nalikovati njezinoj kreaciji, otprilike onako kako bih igrala neku povijesnu osobu. Moram joj biti što sličnija, a opet s pomakom. To me doista zabavljalo, kao što sam uživala gledati svoje kolege u njihovu stvaralaštvu. Neki od njih igraju više uloga. Meni su sjajni. Njegujući zajedničku energiju izgradili smo gorko-slatku humornu dramu, nostalgičnu i ironičnu, s ljubavlju braneći svaki lik kao što je to činio i Fellini.
U polumraku iza scene, sjedim i osluškujem svoje kolegice i kolege. Nameće mi se razmišljanje o nama glumcima. Dok se vode ratovi, padaju vlade, haraju potresi, poplave, epidemije i dok sve poskupljuje, dok ljudi umiru od gladi… mi se u našim magičnim kutijama igramo tuđih života. Zaboravljamo na svakidašnjicu i sve što ona donosi i odnosi. Pa ima li ljepšeg poziva? Koliko bi svijet bio siromašniji i tmurniji bez kazališta?! Bez tog privida života, a opet toliko stvarnog – jer na sceni nisu lutke i snimke već živi ljudi koji svojom igrom nešto žele reći, nešto poručiti, u najmanju ruku odvratiti vas makar na tih par sati od vaše svakodnevice, nasmijati vas ili rasplakati – naš svijet bi bio manje lijepo mjesto. U zamračenome gledalištu svatko pronađe nešto i ponešto od sebe i preslike svog života. Dođite! Pridružite nam se!”
Predstavu „Amarcord” premijerno pogledajte u srijedu 2. studenoga ili reprizno 3., 4., 5., 8. i 9. studenoga. Ulaznice za sve izvedbe su u prodaji!
Razgovarala Andrea Labik
Foto: Karlo Čargonja