Već neko vrijeme u javnom se prostoru uporno pokušava konstruirati skandal povodom rada kazališnih djelatnica i djelatnika izvan Kazališta, a posebno u sklopu projekta EPK – Rijeka 2020. Moglo se tako pročitati i kako su “dvoje najbližih suradnika Marina Blaževića također sudjelovali u projektu EPK bez nužnog odobrenja Kazališnog vijeća” te kako je „iznesena sumnja da su prekršili odredbe Zakona o kazalištima, Statut te Pravilnik o radu“. Pisalo se i govorilo čak i da je riječ “o protuzakonitom, protustatutarnom i ponašanju protivnom Pravilniku o radu HNK dvoje zaposlenika”, čija bi posljedica mogla biti i „eventualno uručivanje izvanrednih otkaza”. Kako bismo stali na kraj “sumnjama” i poštedjeli daljnjeg truda medijske i političke autore fabrikacije skandala, tvrdimo kratko i jasno: nije tako. Nego – potpuno suprotno.
Potaknut kontroverzama, čak optužbama, pa već i presudama, intendant Blažević zatražio je mišljenje Ministarstva kulture i medija, koje je prema Zakonu o kazalištima i tijelo nadležno za nadzor nad zakonitošću rada i općih akata javnih kazališta.
Na adresu riječkog HNK-a 7. srpnja 2022. stiglo je mišljenje u kojem, između ostaloga, piše: „Što se tiče upita vezanog za povremeno obavljanje umjetničkih ili drugih poslova kazališnih umjetnika i drugih kazališnih radnika te intendanta ili ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci u sklopu projekta i za program Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture, bilo volonterski ili putem ugovora o djelu ili autorskog ugovora, držimo da se u konkretnom slučaju ne radi o sukobu interesa i da nije bilo potrebno ishoditi suglasnost matične ustanove imajući u vidu da su suorganizatori čitavog programa EPK bile kulturne ustanove u Rijeci čiji je osnivač Grad Rijeka. Svaki grad koji se natječe za titulu EPK obavezan je u projekt uključiti sve ustanove i sve kulturne djelatnike pa bi se stoga samo nespremnost za sudjelovanje moglo problematizirati, a nikako ne sudjelovanje bilo kojeg kulturnog djelatnika u bilo kojem programu.”
Mišljenje pristiglo iz Ministarstva potpisala je ministrica kulture i medija, dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, te time potvrdila i stav koji je 27. svibnja dao i gradonačelnik Rijeke Marko Filipović:
„Prozivke upućene pojedinim zaposlenicima kazališta da su u programu Rijeke – Europske prijestolnice kulture 2020. sudjelovali bez odobrenja Kazališnog vijeća apsurdne su po samoj logici stvari. Suorganizatori čitavog programa EPK bile su kulturne ustanove u gradu, tvrtka Rijeka 2020 i brojne druge organizacije. To je bio projekt u kojem su svoje znanje, kreativnu energiju i perfekciju izvedbi pokazali brojni riječki kulturni djelatnici. Grad Rijeka je nositelj titule EPK, osnivač je kulturnih ustanova i tvrtke Rijeka 2020, i zadužio je sve njih da osmisle, organiziraju i provedu reprezentativni kulturni program 2020. godine.“
Da je cijeli “slučaj” plod laičkih i zlonamjernih interpretacija Zakona o kazalištima i internih akata Kazališta u brojnim su prigodama pojedine članove Kazališnog vijeća upozoravali i intendant Blažević i pravna služba Kazališta. Očito ispravno tumačenje cijelog konstruiranog “slučaja” intendant Blažević dao je i u nedavnom kratkom intervjuu Novome listu koji je, naravno, prigodno objavio neautoriziranu skraćenu verziju odgovora. Nije li znakovito koju je rečenicu novinar te novine neautorizirano – izbacio (u kurzivu):
“Na Vašu žalost, kao i žalost svih onih koji od ovog „slučaja“ pokušavaju kreirati skandal svih skandala u riječkoj kulturi, moram Vas pozvati da pomnije pročitate aktualni Zakon o kazalištima. Ondje se o tzv. „suglasnostima“ za obavljanje „umjetničkih poslova“ odnosno za „umjetničko djelovanje“ izvan kazališta govori u kontekstu „sprječavanju natjecanja kazališnog radnika s kazalištem“, kao i „sprječavanju sukoba interesa“. Tako su, naime, naslovljeni referentni članci 30. i 48. Zakona o kazalištima.
Kako je bilo tko iz bilo koje ustanove u kulturi u gradu koji je bio Europska prijestolnica kulture mogao biti u „sukobu interesa“ odnosno „natjecati se“ s vlastitom ustanovom ako je sudjelovao, na bilo koji način, u realizaciji programa te iste Rijeke kao Europske prijestolnice kulture, pa makar i izvan ustanove u kojoj je zaposlen? To što sada neki „smještaju“ Renati i Alanu Vukeliću, a meni su pokušavali prije dvije godine, najobičnija je besmislica. Ne čudi me samo to što cijelu kampanju vode oni koji su prezirali EPK od prvoga dana. Tako ste iz Rijeke otjerali Eminu Višnić, pa Irenu Kregar Šegotu, pa ćete uskoro i sve nas koji smo domete riječke kulture vidjeli dalje i od Zagreba i od Beograda i od Ljubljane. Na žalost, kako sada stvari stoje, zaludu.“
Nadamo se da je ova tema konačno okončana, a u sljedećim nastavcima naše rubrike NIJE – NEGO osvrnut ćemo se i na druge točke “optužnice” koju pišu jedna lokalna politička stranka, jedna blogerica i jedan novinar te nekoliko desetaka “sudaca” na društvenim mrežama.