Nacionalna operna prvakinja Dubravka Šeparović Mušović na našoj će sceni ostvariti debi u ulozi Stare grofice u operi „Pikova dama“ Petra Iljiča Čajkovskog i prvi put u svojoj bogatoj karijeri pjevati na ruskom. Pod ravnanjem maestra Valentina Egela te u režiji Christiana Romanowskog i Dunje Vejzović, nastupit će u subotu 2. u 18 sati i ponedjeljak 4. prosinca u 19 sati. S istaknutom mezzosopranisticom razgovarali smo uoči izvedbi, pročitajte:
„Ovo je prva opera koju pjevam na ruskom jeziku“, istaknula je Dubravka Šeparović Mušović tijekom razgovora o ulozi Stare grofice i „Pikovoj dami“ Petra Iljiča Čajkovskog. Nakon što smo iza sebe ostavili opsežne analize ključnih likova te uvide u radnju, ostaje samo ponoviti – prva opera na ruskom jeziku?
„Ne znam zašto sam oduvijek mislila da ruski ne leži mojem glasu, zbog toga sam ga i izbjegavala. Tek sada vidim da sam bila u krivu te da sam se prije trebala susresti s Čajkovskim. Ipak, sada se dogodio mojoj karijeri te sam izuzetno zahvalna na toj prilici.“
U tom trenutku svaka analiza i interpretacija dobiva novu dimenziju. Za ovu ulogu Dubravka Šeparović Mušović ekstenzivno se pripremala, kontaktirajući lepezu stručnjaka i kolega („Shvatila sam da umjetnik mora biti nalik sportašu koji za svako područje ima posebnog trenera.“). Kontaktirala je Dunju Vejzović i redatelja Christiana Romanowskog o njihovim viđenjima uloge i opere, a, primjerice, s Aleksejem Tanovickim je radila na izgovoru ruskog („Objasnio mi je kako se ruski tekst, bez obzira na konsonante, pjeva u legatu.“). Sve to s ciljem da pronađe vlastitu interpretaciju Stare grofice, ključnog lika za razvijanje sudbine opere „Pikova dama“.
Svako upoznavanje sa Starom groficom kreće od arije Tomskog na početku opere u kojoj on opisuje njezinu prošlost i otkriva kako je bila velika dama koja je imala cijeli svijet pred sobom, ali je i kockala pa je u jednom trenutku izgubila sav novac. U tom trenutku se pred njom pojavljuje ugledni gospodin koji joj za cijenu ljubavnog sastanka otkriva tajnu triju karata. Zahvaljujući njemu, idućega dana vraća izgubljeno bogatstvo. Međutim, ne uspijeva zadržati tajnu pa je prvo otkriva suprugu, a onda i ljubavniku. Ubrzo, u snu joj se pojavljuje duh koji je upozorava da će “ zadobiti smrtni udarac od trećeg koji će žarko zaljubljen doći kako bi silom saznao tajnu triju karata.“ ( to je u operi Herman)
Međutim, želimo li uistinu doprijeti do esencije lika Stare grofice, nužnim biva razumjeti operu u cjelini, operu koju mnogi smatraju jednim od najintimnijih djela Petra Iljiča Čajkovskog. Nacionalna prvakinja ističe kako je ključan pojam za razumijevanje „Pikove dame“ – strah. Ipak, operni klasik prožima jedan specifičan, stravičan strah, a to je, prema riječima sugovornice, „strah koji paralizira“:
„Pred tim strahovima likovi ne mogu pobjeći, svakog od likova strahovi uništavaju na svoj način. Grofica ima strah od smrti, Liza ima strah od budućnosti, a u Hermanu su objedinjeni strahovi koji proizlaze iz idealiziranja vlastite slike, strah od neuspjeha, strah od neprihvaćanja; Hermanov najveći strah je od vlastitih ograničenja. Značenje straha ovdje je nepovjerenje u sam život. Likovima sam strah postaje ideja vodilja, a kada je strah vodilja životom, onda govorimo o lošem savjetniku.“
U kontekstu tih promišljanja, Dubravka poteže za ključnim pitanjem: zašto izostaje povjerenje u vlastite živote?
„Povjerenje je pretpostavka da je naš život uspješan, povjerenje smo naslijedili, a ono raste ili slabi kroz život. Susrećemo likove u trenutku kada je njihovo povjerenje posustalo, kada njihovo povjerenje u život nestaje.“
Razgovor o Staroj grofici ne može zaobići ulogu Hermana (Ivan Momirov). Dubina njihova tragična odnosa, iznova, podcrtava sve neuralgične točke „Pikove dame“ koje ju i danas čine izuzetno aktualnom:
„Čitam nemilo puno članaka o tome koliko mladih kocka. Društvene mreže, društvene okolnosti, sve nas to vraća na Hermanov strah: idealiziranje sebe kroz idealiziranje drugih. Današnja mladež jednako se boji biti odbačena, imaju strah od greške jer će im se izrugivati. Sve to ulijeva nepovjerenje u život. A problem našeg društva jest odsustvo vjere u bolje sutra jer se za bolje sutra valja potruditi.
Upravo zato vjerujem da je „Pikova dama“ jako važna mladima koji požele kockati jer mogu vidjeti posljedice za sebe i bližnje. U tom kontekstu želim napomenuti da svi imamo strahove i to je normalno, samo ga moramo iskoristiti da u nama probudi snage za njegovo rješavanje Ipak, ovo je opera o strahu koji paralizira te likovima koji, nažalost, nemaju mogućnost krenuti dalje.“
Iako je Stara grofica prikazana kao puna sebe, narcisoidna osoba koja ne podnosi staračku sadašnjost i pridošlu budućnost, Dubravka ističe kako joj je cilj u interpretaciji prodrijeti iza postavljenih javnih kulisa:
„Zanimljivo je da se grofica ovdje prikazuje kao vrlo oštra i ohola osoba koje se svi boje. Međutim, ne smijemo zaboraviti da govorimo o ženi koja zna što ju čeka, ženi koja u trenucima samoće mora sama prolaziti kroz strašna iskustva. Što se više u sebi i sa sobom bori, to ona na vani i prema drugima postaje okrutnijom i nadmenijom, a u kutku svoje sobe se raspada.
Upravo tu točku prijeloma želim prikazati. Kroz njenu ariju vidimo kako ističe prošla vremena koja su puno bolja od sadašnjih u kojim su neka nova pravila, a i bila bi gospodarica samog vremena, teško joj je prihvatiti da prolazi.
Ipak, ističe nacionalna operna prvakinja, ključno je razumjeti što se sve skriva iza njenog straha od smrti:
„Njen strah nije vezan uz pitanje dobi, već je riječ o strahu da mora umrijeti zato što je odala tajnu triju karata. Zanimljivo je kako se pomirila s tim prokletstvom izrečeno kroz duha u snu te kako cijeli život provodi u iščekivanju smrti. Stoga, postavlja se pitanje: zašto ona vjeruje u to prokletstvo? Taj duh je glas njene savjesti koji je upozorava da je zgriješila.
Zanimljivo je kako se duh javlja i Hermanu, pred kraj opere i to u liku Stare Grofice koja mu odava tajnu tri karte, ali samo ako oženi Lizu. Herman ima mogućnost izbora, ali on se odlučuje za kocku. I Herman i Grofica su kockari, razumiju se na nesvjesnoj razini dok sama Liza svojom ljubavlju pokušava spasiti Hermana, ali postavlja se pitanje što je to u Lizi da je uopće privuče lik poput Hermana, reklo bi se “kako dobre cure privlače loši dečki” -to su ozbiljne rupe u emocionalnom životu.
Sada kada znamo koliko je truda uloženo u pronicanje duše Stare grofice, možemo se jedino vratiti na početak te istaknuti kako je na nama da budemo zahvalni što se prvi susret između Čajkovskog i Dubravke Šeparović Mušović događa upravo kod nas, na pozornici riječkog HNK-a.
Razgovarao David Čarapina
Partner mediatico / Medijski pokrovitelj
