Njemačka sopranistica Maida Hundeling i grčki tenor Dimitris Paksoglou su Tosca i Cavaradossi u čijoj ćete vanserijskoj izvedbi moći uživati u Areni u Puli 7. srpnja od 21 sat!
Donosimo vam njihov razgovor (a ne razgovor s njima) ususret arenskoj „Tosci“, danas prvi dio, a sutra i nastavak.
Dimitris: Prije svega, moram reći, obožavam raditi s tobom, Maida. Sada tek možeš početi odgovarati na pitanja. (smijeh)
Doista, sada ozbiljno, Maida Hundeling osim što je fenomenalna pjevačica, divna je osoba. Ima pravi, potpuno kazališni pogled na naš posao, uvijek reagira s te točke gledišta i to mi se sviđa. Iskreno.
Maida: Volimo pjevati zajedno i uživamo u tome, kao što i svojom izvedbom volimo „uvući“ publiku u priču koju donosimo i donijeti uzbuđenje.
Pjevati u Areni u Puli
Maida: U Areni u Puli bilo je prekrasno i jako vruće kada smo imali probu.
Dimitris: Ali pjevati tamo je – fenomenalan osjećaj!
Maida: Akustika je sjajna. Funkcionira potpuno prirodno, ne trebaju nam nikakva ozvučenja. Jer onda radije sjedneš na balkon i pustiš si savršeni CD. Ovo je potpuni doživljaj. Imate multisurround jer takva je bila gradnja, arhitektura, ne samo za gladijatorske borbe, već i za kazalište. Govorite potiho i svi vas čuju.
Dimitris: Ja sam kao Grk naviknut na takve stjenovite pozornice. (smijeh) Bio sam u arenama, ali mnogo manjima. Ovakvo što nisam vidio ni osjetio nikada. Iskreno, pjevati arije na takvom mjestu… bit ću izvan sebe. Ostvarenje sna! Pjevati pod zvijezdama, na takvom mjestu… Recite mi bilo kojeg pjevača koji ne bi barem jednom u životu dao sve za takvu priliku?!
Maida: Objesit ću dodatne zvijezde za tebe.
Dimitris: Debitirao sam u „Aidi“ u Stade de France, sa 60 000 ljudi u publici. Naravno, imali smo mikrofone. Vjerujte, ovo u Puli je drugačije. Jedva čekam!
Maida: Iako je bilo neizvjesno, ovo ljeto pjevat ću i u „Aidi“ u Areni u Veroni, ispred 6000 ljudi koliko ih se očekuje, za razliku od dosadašnjih 30 000. Moje ovogodišnje ljeto je arensko ljeto.
Da dođe i dvoje ljudi u Pulu, bit ćemo sretni, zahvalni smo svakome u publici.
Tosca u produkciji riječke Opere
Maida: Općenito, za mene je uvijek izazov raditi „Toscu“ i užitak jednako toliko. Istoga trena kada počne glazba, čim čujem prvu notu, ta priča o zločinu i ljubavi uvijek me i instantno ponese u taj svijet. Dvadeset godina Tosca je dio moga repertoara, u nekoliko produkcija i uvijek je osjećam tako. Nikada ne dosadi. Volim je raditi i u tradicionalnim i u modernim režijama, sve dok ne moram hodati potpuno gola. Naravno, Scarpia siluje Toscu, zato ona i ne nalazi drugo rješenje osim ubojstva nasilnika. Žena je to koja ne vidi drugi izlaz nego zgrabiti taj nož i pokušati pobjeći. To joj je posljednja prilika. U ovoj inscenaciji Marina Blaževića imamo i tradicionalno i moderno na neki način, pa čak i apstraktno u trećem činu.
Dimitris: Minimalistički.
Maida: Tako je. Pritom, sve ima smisla i sve odlično funcionira jedno s drugim.
Razgovor vodila Andrea Labik
Financijer
