Uoči skorašnje proslave 40. obljetnice umjetničkog rada nacionalne dramske prvakinje Olivere Baljak svečanom izvedbom Nušićeve „Gospođe ministarke“ u petak, 25. rujna 2020., upriličena je i konferencija za novinare na kojoj se osim o ulozi Ministarke odnosno Živke Popović, govorilo i o njenoj bogatoj karijeri ostvarenoj najvećim dijelom u riječkom Kazalištu i radu koji je obilježio kazališni život Rijeke i Hrvatske, a zahvaljujući kojem i zbog kojeg su generacije Riječanki i Riječana zavoljeli kazalište.
„Olivera Baljak oličenje je paradoksa velike glumice: ona je neodoljivo nepodnošljiva i nezaboravno komplicirana“, započeo je simpatičnom opaskom intendant Marin Blažević te dodao kako je riječka nacionalna dramska prvakinja ipak najbolja u onim ulogama kada ulazi u prostor glumačkog rizika, kada prekoračuje sebe i kao osobu i kao glumicu te čini velike iskorake, kao što su primjerice njene uloge posljednjih sezona poput Pape u „Michelangelu“ ili Doktorice u „Woyzecku“. „Upravo to je ono što Oliveru čini iznimnom glumicom. Nikada nije pristala na rutinu, nikada nije odustala“, rekao je Blažević u nastavku, a kao trenutak njene karijere koji posebno pamti istaknuo ulogu u „Turbofolku“, kada je Olivera Baljak iz glume zakoračila u performans.
O ulozi Živke Popović odnosno Gospođe ministarke kojom će Olivera Baljak obilježiti svoj jubilej govorila je ravnateljica Hrvatske drame Renata Carola Gatica. „Poslije predstave „Prava komedija“ koja je bila uspješan eksperiment jer je otvorila dijalog s riječkom kazališnom publikom nakon koje je postalo jasno da publika treba i klasičnu komediju, na repertoar smo uvrstili „Gospođu ministarku“. I glumački je ansambl prvo dobio komad koji su željeli, a potom, predvođeni Oliverom Baljak, i sjajnu kolektivnu energiju“, rekla je pa dodala kako se nastojalo da unatoč čudnim uvjetima izazvanim pandemijom koronavirusa u kojoj nije bilo lako raditi, „Ministarka“ bude onakva kakvu Olivera i zaslužuje. „Budući da je srpanjska premijera iza nas, sa sigurnošću mogu reći da se u tome posve uspjelo jer su i publika i kritika podijelili jednako oduševljenje predstavom i Oliverinom kreacijom“, zaključila je Renata Carola Gatica.
„Živku Popović igrale su redom velike glumice, a Olivera Baljak jedna je od tih uistinu velikih glumica. Velika je zbog širine svog talenta i dubinske intuicije koja je vodi kroz zamke svake, pa i ove uloge. Ona ima rijedak i neizreciv glumački eros zbog kojeg je u stanju povesti cijeli ansambl, ili pak u jednom se trenu smijati, a već u drugom plakati. Odlika je to samo izuzetnih glumica“, istaknula je autorica adaptacije i redateljica predstave „Gospođa ministarka“ Tatjana Mandić Rigonat. Potom je pojašnjavajući kako je Živka Olivere Baljak posve posebna i drugačija od svih prethodnih, naglasila kako je u adaptaciji ove komedije naglasak stavila na ženu kao subjekt i objekt u svojoj sredini, malograđanku koja je sublimacija svih poročnosti onih koji osvajanjem vlasti, makar male, gube razum i kontrolu te izrastaju u opasne figure. „Olivera je sve to sočno i bujno odigrala zahvaljujući svom očaravajućem talentu.“
Na kraju se novinarima obratila Olivera Baljak: „Imala sam pet godina kada sam prvi put rekla da ću biti glumica, a u tinejdžerskoj dobi sam, na crno-bijelom TV-u, prvi put gledala „Gospođu ministarku“. Ne znam tko je tada glumio ni tko režirao, ali tada sam se zaljubila u Živku Popović. Bila je ona za mene nedostižna uloga, sumnjala sam da bih ju mogla igrati, ali često sam mislila na nju, ta me pomisao nije napuštala. U konačnici se dogodilo da mi je bila ponuđena tri puta, a spletom raznih okolnosti tek sam je ovaj, treći put odigrala te tako ispunila svoju davnu mladalačku želju, a njome ću, evo, proslaviti i 40. obljetnicu rada. Čini se da mi je Živka bila sudbinski predodređena“.
