Kroz povijest Crkve i kazališta, Crkva je pružala ekstreme – od zabrana kazališta do korištenja svih kazališnih sredstava kao sredstva evangelizacije. Crkveni autoriteti srednjega vijeka zabranjivali su apsolutno sve oblike drame, smatrajući ih grubo nepristojnima. Kazalište je za njih bilo hram Zla, a svi koji su odlazili u kazalište smatrani su njegovim sljedbenicima. Glumci su smjeli biti kršteni i postati kršćanima tek ako bi to značilo odustajanje od dosadašnjeg života, od glume, bili su osuđeni na propast kao i svi koji su im pomagali ili ih gledali na nastupima. Sve to blaže je od jezika kojim su se koristili pojedini crkveni oci. Bilo je poželjnije javnog grešnika subvencionirati sredstavima Crkve nego dopustiti mu bavljenje tim pozivom, stoga su se izvodila isključivo prikazanja biblijsko-religioznih tema u crkvama. Umjetnički unitarizam ili kultura i umjetnost u najširem smislu?
Zanima nas stav Crkve i katoličke mladeži danas, u 21. stoljeću stoga upućujemo otvoreni poziv riječkoj katoličkoj mladeži da se pridruži svim mladim predstavnicima političkih stranaka dolaskom na predstavu Kompleks Ristić 28. siječnja u HKD na Sušaku u 19:30 i sudjelovanje u razgovoru koji će moderirati Nebojša Zelić, profesor s Filozofskog fakulteta u Rijeci. Odaziv ili izostanak pokazat će koliko je katolicima u Rijeci stalo do kulture.
Kontakt za najavu dolaska: Ured propagande 051/355-917, 355-924