MAHLER, STRAVINSKI

Nebeski život

S njemačkoga prepjevao: Sead Muhamedagić

Mi nebesku radost uživamo,
zemaljsko stog’ izbjegavamo.
A svjetovni metež
čut’ u nebu nećeš!
Sve preblagim mirom odiše.

Anđeoskim žićem živimo,
pak se uzgred sveđ veselimo.
Plešemo hopa-cupa
i pjevamo skupa!
Sveti Petar s neba motri sve.

Ivana, to janje pustite,
mesar Herod na njeg’ pazit će.
Janje jedno strpljivo,
nevino i strpljivo!
Milo janje u smrt vodimo!

Sveti Luka vola klat’ se sprema,
nikakvih misli pritom nema;
vina falit’ ne sm’je,
nebeski podrum pun je,
anđelskim se kruhom gostimo.

Dobra bilja svakojakog ima,
u nebeskim raste vrtovima;
graha i šparoga
i svega drugoga
pune zdjele spremne su za nas.

Jabuke i kruške, grožđe, gle!
Vrtlari nam ništa ne brane!
Hoćeš zeca, lane,
tu nasred poljane,
stižu u taj čas!

Ako blagdan treba biti,
s radošću će ribe odmah
doploviti.
Sveti Petar svratio,
udicu je bacio
u nebeski ribnjak naš.
Sveta Marto, što nam skuhat’ znaš?!

Na zemlji već glazbe čuti nije
što s našom se usporedit’ smije.
Djeve smjelo plešu sve,
broje se na tisuće,
a sveta Uršula smiješi se.

Cecilija i srodnici,
listom dvorski glazbenici!
Anđeoska grla,
hrabre bića vrla;
sveudilj radost budi se.

(Dječakov čudesni rog)

Koliko je od ovoga djela Mahler napisao u najbližoj okolici Rieke, nepoznato je. Nekoliko manjih gradova u Austriji također se smatraju mjestom nastanka ove „rajske“ simfonije. Bilo kako bilo, u to je vrijeme skladajući svoju Četvrtu, u više navrata posjećivao Opatiju i zasigurno je sa sobom nosio ideje za to prekrasno djelo, provodeći vrijeme ovdje, gdje se oporavljao od stresnog posla vođenja Bečke operne kuće.

Četvrta simfonija označuje i iskorak i zaključak istovremeno. Nakon što je skladao prve tri simfonije koje su redom monumentalne, ali nisu postigle značajan uspjeh u Mahlerovo vrijeme, Četvrta je manje sladostrasna u okvirima forme, strukture, duljine i orkestracije. Zatvara ciklus takozvanih „Wunderhorn“ simfonija – Mahler koristi teme i citate iz svoga lied ciklusa „Des Knaben Wunderhorn“ / „Dječakov čarobni rog“ u svakoj od svojih prvih četiriju simfonija. Iskorak je svakako u okvirima uspjeha. Ovim je djelom konačno trijumfirao i dan danas Četvrta je njegova najizvođenija simfonija.

Radeći na ovom opusu, nazvao ga je „humoreskom“. Doista, u cjelokupnoj lakoći, u povremenim grotesknim trenutcima i u općenitom stavu prvih dvaju i posljednjeg stavka, možete čuti mnogo humora. No, Mahler nas također vodi i na put i to od zemlje do raja. U drugome stavku, inspiriranom drvorezima Hansa Hohlbina, Mahler sklada tako da čujemo smrt samu, smrt koja svira violinu: koncertni majstor dugo mora odvojen svirati solo. Kako bi dobio čudan i gotovo neugodan zvuk, Mahler zahtijeva od glazbenika da instrument podesi za cijelu notu više nego je to uobičajeno i dodaje potpuno neobičnu dinamiku. U trećem stavku na korak smo do raja, otkuda i dalje svjedočimo nevoljama na zemlji. U ovom dijelu dvostrukih varijacija, skladatelj stalno iznova citira svoju Drugu simfoniju, „Uskrsnuće“ – u iščekivanju smo ulaska u raj, prisjećajući se proživljenog. U posljednjem stavku, koji je u osnovi kopija njegova lieda „Rajski život“, stižemo u raj i možemo slušati dječji i povremeno ironičan opis utopijskog rajskog vrta. U čitavom se blaženstvu stavka izmjenju, povremeno vrlo delikatno, naivnost i groteska, nudeći nam još jednom humorističan element simfonije. Napokon, međutim, stižemo u čistu atmosferu djela. Posljednji stih veliča rajsku glazbu bez premca. U najfinije razrađenoj orkestraciji i nevjerojatno mekoj orkestralnoj pratnji pjevačice, partitura nam nudi predodžbu kako je Mahler zamišljao vječni mir.

Skloni smo vjerovati da to dolazi iz nadahnuća koje je Gustav Mahler dobio u našem najbližem susjedstvu, na Opatijskoj rivijeri.

Neočekivani uspjeh uslijedio je nakon odluke Ballets Russes o angažiranju nepoznatog mladog skladatelja Igora Stravinskog da sklada novo djelo za njihov sljedeći nastup u Parizu 1910. godine. Praizvedba “Žar ptice” bila je neslućena senzacija istovremeno postavivši temelje za veliku karijeru Stravinskog. Balet, o bajci punoj boja, o mladom princu koji uz pomoć čarobne ptice spašava princeze od zloga čarobnjaka, glazbeno stoji na vratima novoga stoljeća. Ima sve – i topli, puni zvuk i izražajne, uzbudljive boje i ritmove. “Žar pticom” Stravinski je započeo ono što će upotpuniti “Petruškom” (1911.) i “Posvećenjem proljeća” (1913.): zapanjujuće uskrsnuće baletnog žanra.

Veliki, značajni glazbeni pomaci u glazbi, koju slušamo na koncertu, rezultat su nadahnuća iz antologija njemačke narodne poezije, odnosno ruske mitologije. Nešto iščitano iz daleke prošlosti glazbom je iskoračilo i posegnulo u budućnost, kao važno umjetničko djelo postavilo nove temelje, nova pravila, preokrenulo, zapanjilo, zadivilo – to su svakako Četvrta simfonija Gustava Mahlera i „Žar ptica“ Igora Stravinskog.

Gustav Mahler austrijski je skladatelj i dirigent češkog porijekla, za života je bio najpoznatiji kao jedan od vodećih orkestralnih i opernih dirigenata te umjetnički ravnatelj, a tek nakon smrti priznat je kao jedan od najvažnijih skladatelja kasnog romantizma. Rušio je ustaljene formalne okvire simfonija uz primjerice uključivanje vokalno-instrumentalnog sastava ili pomicanje granica u trajanju. Tematski zaokupljen prirodom, motivima čežnje i rastanka, razmišljanjima o smrti i prolaznosti života, od jednostavnosti do dubokih filozofskih misli, nadahnut je idejom da ljudska egzistencija ovisi o suigri ljepote i patnje, što se očituje i u njegovoj Četvrtoj simfoniji.

U veljači 1892. godine Mahlerova sestra šalje mu primjerak trotomne antologije narodne poezije Achima von Arnima i Clemensa Brentana „Des Knaben Wunderhorn“ / „Dječakov čarobni rog“. Inspririan, za samo mjesec dana skladao je pjesme za glas i orkestar „Pet humoreski / Pjesme čarobnog roga“. U to je vrijeme Mahlerovim skladateljskim aktivnostima dominirala monumentalna Treća simfonija i bio je u promišljanjima hoće li pjesma „Das himmlische Leben“ / „Rajski život“ biti njezino finale i pojavila bi se naslovljena „Što mi je dijete ispričalo“. Godinama kasnije, Mahler je htio upotrijebiti je kao završni stavak Druge simfonije. Na kraju, „Rajski život“ postaje vrhunac novoga djela – Četvrte simfonije.

Odmarajući od napornog tempa vođenja orkestara, tijekom ljetnih praznika je radio na svojoj Četvrtoj simfoniji. Čitajući narodnu poeziju, ideje su počele navirati. U samo nekoliko dana cijelo je djelo dobilo oblik kakav je zamišljao. Tjedne je provodio u grozničavom radu, noseći skice sa sobom čak i u šetnje kako bi svaka ideja ostala zabilježena. Prestrašen da djelo neće ugledati svjetlo dana, vrativši se u Beč odložio je skice u ladicu i pustio do sljedećega ljeta. U mirnom okruženju šume u Koruškoj, sljedeće je ljeto tijekom nekoliko dana duboke tjeskobe, kreativno zakočen, smatrao da je potratio život na dirigiranje i interpretacije tuđih djela. Uspoređivao se sa skladateljima koji su u njegovoj dobi imali već najvažniji dio svojih opusa. U stanju duboke depresije žaleći se i na najmanju buku, kao što su zvukovi ptica, udubljivao se u skice. Shvatio je postupno koliko je zapravo napravio i napredovao, pa je u nešto više od tri tjedna, u kolovozu 1900. uspio završiti svoju Četvrtu simfoniju. Odjednom – euforija! Nije mogao prestati pričati o svom djelu i komentirati ga s najbližima. Vjerovao je da je iznjedrio djelo koje je kraće i pristupačnije od prethodnih njegovih simfonija, svjesno se odrekao silovitih orkestralnih snaga i umjesto toga samoga sebe prisilio je da u partituru utka svoje ideje kratko i jasno. Glazba Četvrte simfonije samodostatna je – publici, izuzev teksta pjesme u finalu, nije pružio niti naslove pojedinačnih stavaka niti ikakva posebna objašnjenja. Smatrao je da to lišava slobode i glazbu i glazbenike, izazivajući nesporazume.
Nema dvojbe da je Mahler svojom Četvrtom simfonijom donio glazbu s viših sfera, toliko smirujuće i čisto, božanski. Dok je skladao, u njegovim bilješkama stoji da se često sjetio majke „smiješeći se kroz suze“, misleći na lice žene koja je „ljubavlju rješavala sve patnje i sve praštala“. Mnogo godina kasnije, djelo je usporedio s jednostavnom slikom koja ima zlatnu podlogu, opisujući posljednji stavak: „Kada se čovjek u čudu zapita što li sve to uopće znači, dijete mu odgovara četvrtim stavkom: Ovo je nebeski život“. Htio je da sopranistica uživa u izvedbi finala, da usvoji „radosnu, dječju ekspresiju, potpuno lišenu parodije“.

Zapanjujuće blistava i uzvišena, Četvrta simfonija puna nade pokazuje i kako ljudi slomljeni svojim tugama u nekom trenutku ipak prihvaćaju sve svoje frustracije i tragedije, sumnje i neizvjesnosti, vodeći se ipak radošću jednostavnog života.

Djelo je praizvedeno u Münchenu već 25. studenoga 1901. godine. Članovi orkestra nekoliko dana ranije priznali su Mahleru kako nisu sigurni gdje je glava, a gdje rep te simfonije, ali da će dati sve od sebe da im sjedne do praizvedbe. Publika i kritika očekivala je kako će Mahlerova Četvrta simfonija biti u duhu Druge i Treće, epska i dramatična. Bili su zatečeni nevinom i prilično jednostavnom partiturom, a Mahlerov naklon bio je furiozan, umjesto ponosan i veseo. Graciozna, snažno lirična i kratka, Četvrta simfonija ipak se uskoro pokazala kao najpristupačnija i najpopularnija Mahlerova simfonija. Danas se sve Mahlerove simfonije podjednako izvode i snimaju, uz favoriziranje upravo Četvrte simfonije. Glazbene analize otkrivaju kako se ispod naizgled naivne vanjštine Četvrte simfonije skriva bogatstvo iznimno složenog, sofisticiranog djela…

Jedan od najutjecajnijih skladatelja 20. stoljeća najraznovrsnijeg opusa, Igor Stravinski, ruski je skladatelj s francuskim (od 1934.) i američkim (od 1945.) državljanstvom. Studirao je pravo, a paralelno odlazio na privatne sate kompozicije kod Nikolaja Rimskog-Korsakova. Teoretičari glazbe kažu da ono što je Beethoven bio za 19. stoljeće, to je Igor Stravinski bio za 20. stoljeće – svojom glazbom mijenjajući „pravila igre“.

Ruski impresario Sergej Djagilev osnovao je Ballets Russes sa željom i misijom prezentiranja ruske kulture i umjetnosti zapadnoeuropskim metropolama, pa je tako izabrao najpoznatiju temu iz ruske mitologije za novi originalni balet – „Žar ptica“. Prvotno je htio angažirati kazališnog skladatelja Čerepnina, no koreograf Fokine i on nisu se razumjeli i suradnja je propala. Obratio se potom Ljadovu, poznatom po glazbi nadahnutoj ruskim folklorom, ali i on se nakon početnog interesa ipak povukao jer je bilo premalo vremena. Odbili su i Glazunov, tadašnji vodeći ruski skladatelj, i Sokolov isto tako. U nedostatku vremena i mogućnosti, obratio se u studenom 1909. mladom i relativno neprovjerenom skladatelju Igoru Stravinskom. Za najmlađeg člana autorskog tima, dvadeset i sedmogodišnjeg Stravinskog predstavljalo je to laskavu, veliku priliku – radio je s najslavnijim i najkreativnijim europskim umjetnicima toga vremena. Ballets Russes je, stacioniran u Parizu, bio jedan od vodećih baletnih ansambala i okupljao najbolje plesače, glazbenike, scenografe, kostimografe, slikare i skladatelje svjetskog ranga (Nijinski, Picasso, Cocteau, Balanchine i dr.). Mihail Fokine koreografirao je „Žar pticu“ i plesao u glavnoj muškoj ulozi Ivana, Stravinski je usko surađivao s njim tijekom procesa skladanja. Praizvedbom je ravnao Gabriel Pierné. Svi su suradnici bili zadovoljni finalnim rezultatom, no ipak toliki senzacionalan uspjeh i međunarodni proboj mladog skladatelja nakon premijere u Pariškoj operi 25. lipnja 1910. nitko nije očekivao. Trijumf! Stravinski je preko noći postao slavan čovjek, a ta činjenica zaživjela je trajno, ne kao brojne zvijezde brzorastućeg i kratkotrajnog sjaja, etablirao se kao najoriginalniji i najperspektivniji skladatelj svoje generacije. Djagilev je, ponosan što je on svijetu otkrio Stravinskog, odmah naručio još dva djela: „Petruška“ i „Posvećenje proljeća“. Stravinski je tako, višestruko potvrđeno, utisnut u povijest kao briljantni skladatelj koji je obilježio glazbu 20. stoljeća.

Ruska legenda o Žar ptici jednostavna je, a još i danas se gdjegdje izvodi u originalnoj koreografiji! U glazbi Stravinskog čuje se i lako zamišlja fenomenalan glazbeni portret čudesne ptice, svjetlucavo, blistavo perje, energična, napeta, uznemirujuća atmosfera začaranog kraljevstva, neobični, egzotični, harmonični prizvuci ruske bajke.

Prijestolonasljednik Ivan, izgubi se u šumi tražeći Žar pticu. Našavši je, uspijeva je uhvatiti, a ona ga moli da je pusti i predaje mu svoje zlatno pero čija će ga magija štititi od zla. Ivan Carević dolazi do začaranog kraljevstva gdje je dvorac besmrtnog vladara Koščeja koji u zatočeništvu drži 13 princeza. Sve vitezove koji bi ih pokušali osloboditi pretvarao je u kamen. Zarobljenog Ivana Koščej se sprema pretvoriti u kamen, kada princ zamahne perom. Pojavljuje se Žar ptica, pjeva uspavanku koja uspava Koščeja, a Ivanu otkriva tajnu Koščejeve besmrtnosti – njegova duša je kao jaje, čuva se u kovčegu i lako ju je zdrobiti. Kraljević uspijeva i pobjeđuje zlu silu, čarobni dvorac nestaje, kao i zla magija. Vitezovi se otkamenjeni vraćaju u život, tješe prestrašene, oslobođene princeze. Ivan se oženi najljepšom, dok mračnu šumu obasja svjetlost i sve pleše u glazbenom finalu.

Stravinski je iz izvorne partiture za balet već 1911. godine pripremio suitu za izvođenje na koncertima. Iako je koristio orkestar nezaboravnom imaginacijom i jasnoćom, smatrao ga je suvišno, rastrošno prevelikim. Veliki orkestar ograničavao je izvedbe u koncertnim dvoranama. Zbog toga je suitu revidirao 1919. godine i upravo tu verziju slušamo na dvama koncertima Riječkog simfonijskog koncerta. Finalnu je verziju priredio 1945. godine.

Pripremila Andrea Labik

La Voce del popolo – Concerto intriso di atmosfere fiabesche

Novi list – U HNK Ivana pl. Zajca izvedena simfonija pisana u Opatiji

Akademija Art – SIMFONIJSKI KONCERT “MAHLER, STRAVINSKI” U “ZAJCU”: IZVEDBA POZNATE SIMFONIJE DIJELOM SKLADANE U OPATIJI

Liburnija – HNK Zajc: Izvedba poznate simfonije dijelom skladane u Opatiji

HRT Radio Rijeka – “Mahler,Stravinski”- rajski bajkovito zatvaranje sezone u Zajcu

SoundGuardian – Simfonijski koncert “Mahler, Stravinski” danas i sutra u riječkom “Zajcu”

Fiuman.hr – U Zajcu dvije izvedbe poznate simfonije dijelom skladane u Opatiji

Extravagant – Simfonijski koncert “Mahler, Stravinski” u “Zajcu”: izvedba poznate simfonije pisane u Opatiji

Poduckun.net – Simfonijski koncert “Mahler, Stravinski” u “Zajcu”: izvedba poznate simfonije pisane u Opatiji

Kigo.hr – HNK Zajc, koncert Mahler, Stravinski; izvedba simfonije dijelom skladane u Opatiji

Torpedo – Simfonijski koncert “Mahler, Stravinski” u “Zajcu”: izvedba poznate simfonije pisane u Opatiji

Moja Rijeka – Simfonijski koncert “Mahler, Stravinski” u riječkom HNK-u

Teklić.hr – Simfonijski koncert “Mahler, Stravinski” u “Zajcu”: izvedba poznate simfonije pisane u Opatiji

Svijet kulture – HNK Zajc, koncert Mahler, Stravinski; izvedba simfonije dijelom skladane u Opatiji

Glas Istre – Simfonijski koncert “Mahler, Stravinski” 23. i 24. lipnja u riječkom HNK-u

Riportal – U “Zajcu” ovoga tjedna izvedba poznate simfonije pisane u Opatiji!

Lanterna – SIMFONIJSKI KONCERT “MAHLER, STRAVINSKI” U “ZAJCU”

Tportal – Simfonijski koncert ‘Mahler, Stravinski’ 23. i 24. lipnja u riječkom HNK-u

Nacional – U riječkom HNK koncert ‘Mahler, Stravinski’, u programu i Četvrta simfonija – čiji su dijelovi nastali u Opatiji