Dugo putovanje u noć

DUGO PUTOVANJE U NOĆ
Eugene O'Neill

Režija:
Adaptacija i dramaturgija:
Vid Adam Hribar
Kostimografija:
Ana Savić Gecan
Scenografija:
Aleksandar Denić
Glazba:
Mitja Vrhovnik
Dizajn svjetla:
Elvis Butković
Asistent režije:
Gabrijel Lazić
Uloge:
otac James: Marko Mandić
majka Mary: Alma Prica
sin Jamie: Rok Juričić
sin Edmund: Luka Grbić
Scenografija izrađena u radionicama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
Fotografkinja:
Jelena Janković
Trajanje:
1:40
Izvodi se bez pauze

Gostovanje INK-a – Gradskoga kazališta Pula

 

Radnja priče prati obitelj Tyrone kroz jedan dan, otkrivajući dinamiku između članova obitelji i njihove unutarnje borbe s demonima prošlosti. Ova drama iscrtava portret četvero ljudi suočenih s teško podnošljivim istinama, istovremeno otkrivajući duboku povezanost između njih. Eugene O’Neill je ovu dramu zamislio kao iskreno svjedočanstvo o vlastitoj mladosti obasjanoj majčinom ovisnošću i očevim alkoholizmom. Ova emotivna odiseja, koju je autor namjerno čuvao do svoje smrti, sada oživljava na pozornici, istražujući teme poput ovisnosti, samoobmane i neostvarenih snova.

 

U različitim kazalištima, u razna vremena i s različitim motivacijama, režirao sam američke drame Mačka na vrućem limenom krovu Tennesseeja Williamsa, Tko se boji Virginije Woolf Edwarda Albeea i Anđeli u Americi Tonyja Kushnera. Sve tri u Ljubljani. Nekoliko puta pripremao sam se postaviti O’Neillevu dramu Elektri pristaje crnina, ali nije se ostvarilo. Vremenski na početku ovog niza autora, O’Neill je zauzimao posebno mjesto u mojem redateljskom imaginariju zbog avangardnih postupaka, srodnih onima u europskim ekspresionističkim dramama. U Krležinim dramama uočavao sam brojne slične stilske postupke. Od upotrebe svjetlosnih efekata, simbolike boje i glazbe, do zanimanja za podsvijest. Psihoanalitički aspekt u prikazivanju tipičnih modernističkih antijunaka i pasivnih marginalaca, naime, čini ga bliskim i današnjim autorima, od Houellebecqa do Johana Harstada. — Ivica Buljan

 

Foto & Video galerija