KAMOV TRIO
Kamov trio čine Anton Kyrylov na violini, Giovanni Genovese na violončelu i Juraj Marko Žerovnik na klaviru.
Trio nastaje pridruživanjem pijanista i skladatelja Jurja Marka Žerovnika duu „Genovese-Kyrylov”. Duo je izvorno sastavljen od vođe violončela i koncertnog majstora Riječkog simfonijskog orkestra u Rijeci. Kao kolege, svirajući u orkestru, vidjeli su potencijal uspješnog muziciranja. U takvom sastavu izvode brojne koncerte diljem Europe.
Trojac inspiriran književnošću prvog hrvatskog avangardnog autora, jednog od najznačajnijih hrvatskih pjesnika, pripovjedača i dramatičara Janka Polića Kamova, jednog od najznačajnijih ličnosti u povijesti Rijeke, odlučuje formirati stalni klavirski trio. U ovom novom sastavu, trio je već izveo mnogobrojne koncerte u Hrvatskoj i Italiji.
Članovi Kamov trija mladi su glazbenici koji su se već uspjeli afirmirati kao kvalitetni komorni sastav. Dosad su izvodili djela poznatih skladatelja kao što su Haydn, Beethoven, Schumann, Schubert, Fauré, Rahmanjinov, Šostakovič itd. te trenutno rade na proširivanju repertoara.
Program
Sergej Rahmanjinov (1873. – 1943.): Elegični trio u g-molu br. 1
Arvo Pärt (1935.): Mozart-Adagio za violinu, violončelo i klavir
Johannes Brahms (1833. – 1897.): Klavirski trio br. 1 u H-duru, op. 8 (revidirana verzija iz 1891.)
1. Allegro con brio
2. Scherzo. Allegro molto
3. Adagio
4. Finale. Allegro
Koncert traje oko sat vremena i izvodi se bez pauze.
Sergej Rahmanjinov bio je slavni pijanistički virtuoz poznat i po nekoliko važnih klavirskih koncerata, međutim manje je poznato da je majstorski skladao i komornu glazbu.
Elegični trio br. 1 napisan je kao jednostavačno djelo, a ne kako je bilo uobičajeno u tri ili četiri stavka. Pritom, sastoji se od dvanaest dijelova. Nježna, sjetna glavna tema uz tihu pratnju gudača razvija se u finalu u svečani pogrebni marš.
Djelo koje je uvelike utjecalo na klavirska trija Rahmanjinova je Klavirski trio u a-molu Čajkovskog iz 1882., napisan u spomen na bliskog prijatelja i pijanista Nicolaja Rubinsteina. Kažu da se u Elegičnom triju Rahmanjinova, triju koji vrvi melankoličnim lirizmom prepoznatljivim kod Čajkovskog, krije najbolji primjer generacijske „predaje štafete”.
Iako mlad, u virtuoznom je djelu Rahmanjinov pokazao zrelu sposobnost obuhvaćanja širokog spektra zvučnih boja. U godinu dana napisao je dva klavirska trija, oba su Elegična, prvi je napisao 1892. u svojoj devetnaestoj godini, na početku briljantne karijere. Djelo je nastalo u samo tri dana, a već samo deset dana kasnije izveo ga je na praizvedbi djela 30. siječnja u Dvorani Vosttrykov uz koncertnog majstora Boljšoj teatra Davida Kreyna na violini i Anatolija Brandukova na violončelu, učenika Čajkovskog. Djelo nije označeno brojem opusa, a prvo izdanje nije objavljeno za Rahmanjinovljeva života, nego tek 1947. godine. Drugi je njegov trio elegija i sjećanje na Čajkovskog, napisan je 1893. godine nedugo nakon smrti Čajkovskog kojemu se toliko neizmjerno divio.
Priredila Andrea Labik
Većina skladbe Mozart-Adagio za violinu, violončelo i klavir zapravo je glazbeni citat koji se temelji na drugom stavku Sonate za klavir u F-duru, KV 280 Wolfganga Amadeusa Mozarta iz 1774. godine. S punim poštovanjem, dodajući suptilne i ponekad neprimjetne glazbene komentare, Pärt molskim simbolima tuge uz stilske izazove daje tragični prizvuk Mozartovom šaljivom djelu. Arvo Pärt djelo je posvetio sjećanju na svog bliskog prijatelja, slavnog ruskog violinista i izvanrednog tumača Mozartove glazbe, Olega Kagana. „Smatrao sam ga jednim od najboljih intepreta Mozarta na violini. Stoga sam mu odlučio uputiti posljednji pozdrav skladbom prožetom zvukom njegovog omiljenog Mozarta”, kazao je estonski skladatelj Arvo Pärt o tom posebnom duhovno-umjetničkom susretu 18. i 20. stoljeća.
Djelo je naručio Helsinški festival, a praizveo ga je istaknuti Kalichstein-Laredo-Robinson trio (SAD) 6. rujna 1992. u Koncertnoj dvorani Akademije Sibelius u Finskoj.
Arvo Pärt pronašao je vlastiti stil, glas i sustav kompozicije, od kasnih 1970-ih služi se minimalističkom tehnikom skladanja tintinnabuli (lat. zvona) koju je sam izmislio, a u kojoj svaka nota i svaka tišina imaju značenje. Taj svoj sustav predstavio je zapanjujuće jednostavnom skladbom za klavir „Für Alina” 1976. godine, a „Tabula Rasa” donijela mu je svjetsku slavu.
Priredila Andrea Labik
Klavirski trio br. 1 Johannesa Brahmsa napisan je 1854. kada je bio dvadesetjednogodišnjak, a 1889. u svojim kasnim pedesetima vraća se svom mladenačkom djelu i radi značajnu reviziju što se nalazi u izdanju iz 1891. godine. „U kakvoj sam djetinjastoj zabavi proveo prekrasne ljetne dane, nikada nećete pogoditi. Revidirao sam svoj trio u H-duru. Neće biti divlje kao prije – ali hoće li biti bolje?”, napisao je Brahms Clari Schumann. Objavu trećinu kraće i manje turobne, svakako strastvenije, tople i lirične nove verzije osmog opusa nastale trideset i pet godina nakon izvorne odgodio je jer je želio biti siguran da je to ono čime je zadovoljan, stoga je djelo najprije izvodio na nastupima. Brahms nije povukao original, dopustio je postojanje obje verzije pružajući rijedak uvid u rad i rast jednog od najvećih skladatelja. Uz obilježja i mladog i starog Brahmsa, u svom konačnom obliku večeras Kamov trio izvodi ingenioznu verziju Brahmsova Prvog klavirskog trija, remek-djela komorne glazbe.
Priredila Andrea Labik
Violinist iz Harkiva, violončelist iz Vicenze i pijanist iz Rijeke. Kako ste se našli vas trojica mladih glazbenika i osnovali trio koji nosi ime riječkog književnika?
Upoznali smo se na projektima Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca. Nastanku trija prethodila su dva dua: jedan sastavljen od violine i klavira e drugi od violine i violončela. Nedugo nakon toga „pao” je i prijedlog da bismo se trebali povezati u jedan sastav i početi svirati zajedno. Ta ideja se pokazala odličnom te smo ubrzo održali i nekoliko nastupa. Prijedlog za ime sastava došao je od mene jer sam već ranije imao kontakt s Kamovljevim djelima kao skladatelj – uglazbljujući pjesme iz njegove zbirke „Ištipana hartija”. Nakon toga smo se složili da se mnoga Kamovljeva djela daju dobro povezati s glazbom te da je ime i samo po sebi prepoznatljivo i zvučno.
Kakav repertoar svirate na koncertima?
Na koncertima nastojimo izvoditi program sastavljen od velikih i značajnih djela pisanih za klavirski trio koje zatim kombiniramo s kraćim djelima. Osim toga, nastojimo izvesti i manje izvođena djela, ali također umjetnički vrijedna.
Što očekuje publiku na vašem prvom koncertu na pozornici „Zajca”?
Na ovom koncertu publiku očekuje jedna riječka praizvedba te dva značajna djela iz repertoara za klavirski trio. Konkretno, izvest ćemo Klavirski trio br. 1 u H-duru Johannesa Brahmsa, skladbu Mozart – Adagio suvremenog estonskog skladatelja Arva Pärta i Elegični trio br. 1 Sergeja Rahmanjinova.
Što vam je zajedničko kao umjetnicima? Što najviše cijenite kod ostale dvojice iz Kamov trija?
Kao umjetnicima nam je zajednički način na koji doživljavamo komornu glazbu i zajedničko muziciranje. Rekao bih da nam je svima komorna glazba svojevrstan odmak i odmor od svakodnevice, te način da se izraze određene ideje koje je nemoguće drugačije izraziti.
Kod ostala dva člana trija naročito cijenim njihovu muzikalnost, sposobnost prilagodbe sviranju u sastavu, ali i bogatstvo individualnih glazbenih ideja. Međutim, jednako je važno i to što se dobro razumijemo na osobnoj razini i što smo svi spremni na kompromis.
Kakve imate želje i planove za svoj Kamov trio?
Želimo proširiti naš repertoar, uključiti što više različitih stilskih razdoblja i naučiti što više velikih djela za trio. S obzirom na to da sam i sam skladatelj osjećam veliku sklonost prema suvremenoj glazbi te bih želio i takva djela uvrstiti na program. Nadalje, posebno mi je veselje izvoditi djela hrvatskih autora te osjećam da bi im se moglo pružiti još više prostora na koncertnom podiju. Nastojat ćemo organizirati čim već broj koncerata kako bismo doprli do što više ljudi i proširili našu koncertnu djelatnost, te se iskreno veselim svim budućima nastupima.
Razgovarala Andrea Labik
