SPLI’SKI AKVARELIvo Tijardović
“Akvarel zapravo kao mjuzikl ili operetno djelo i ne postoji. On je neprekidno na repertoaru grada Splita. (…) Ne događa se Spli’ski akvarel u kasnim dvadesetim godinama. On se događa stalno…”, kaže redatelj Krešimir Dolenčić o besmrtnom glazbeno-scenskom biseru maestra Tijardovića. “Spliski akvarel” raspjevano je, duhovito i razigrano putovanje od Veloga Varoša, preko travara Salka u Ljubuškom i gazda Perinih torti i kobasica, do rive našega djetinjstva. Proslavit ćemo Sudamju, igrat tonbulu, zaogrnuti i utješeni lipom, mladenačkom ‘jubavi Tonča i njegove Marice, a sve u počast glavnim licima ovog besmrtnog djela meštra Tijardovića – gradu Splitu i nama samima.
Spli’ski akvarel
Od dana prvog postavljanja (Split, 5. ožujka 1928.) pa do danas, oko Akvarela se prepleće tisuće priča. Uz Malu Floramye to je jedna od najizvođenijih hrvatskih opereta uopće, a svaka nova izvedba stvara oko sebe onu tako simpatičnu sveopću uskomešanost i iščekivanje kakve vezujemo uz velike projekte u svim područjima. U sportu su to odlučujuća natjecanja ili utakmice, u svijetu rada je to npr. porinuće velikog broda ili kakav dobar izvozni posao, u svijetu znanosti još neviđen izum ili otkriće, a u domaćoj operetnoj orbiti to su bez premca Floramye i Akvarel.
Bit posla oko Akvarela najbolje je opisao redatelj Krešimir Dolenčić: “Akvarel zapravo kao mjuzikl ili operetno djelo i ne postoji. On je neprekidno na repertoaru grada Splita. (…) Ne događa se Spli’ski akvarel u kasnim dvadesetim godinama. On se događa stalno…” .
“„Veštite starinske i bile gvante, crjenu kapu i sve tremante…” vaja nam stavit jer eto ti Spli’skog akvarela! Zaorit će se barba Tomina ,,O kućo mala” iz Veloga Varoša, zafrkavat će lavandere Maricu ,,di’ jon je Tonči”, zaplesat će Perina Štrambera sa svojim Lešandrom, Johnnyjem i Willyjem, nasmijat ćemo se Zenzi Salonji deraču, Mikuli Bigulinu ribaru, prisjetit se „đinđilite” i svih bolesti šjore Jovane. Proputovat će naša pjevačko-glumačko-plesačka ekipa od Veloga Varoša, travara Salka u Ljubuškom i gazda Perinih torti i kobasica, do rive našega djetinjstva, proslavit ćemo Sudamju, igrat tonbulu, zaogrnuti i utješeni lipom, mladenačkom ‘jubavi Tonča i njegove Marice, a sve u počast glavnim licima ovog besmrtnog djela meštra Tijardovica – gradu Splitu i nama samima koji ga živimo i sanjamo upravo onakvog kakvog ga najviše volimo, sa svim njegovim manama i vrlinama.” Krešimir Dolenčić