TRIO BRUNO DELEPELAIRE

Klavirski trio obično uz klavir čine violina i violončelo. Jedan je od najčešćih oblika klasične komorne glazbe.

Djela pod nazivom “klavirski trio” uglavnom su pisana u sonatnom obliku .U početku su pisana u tri stavka, iako neka Haydnova trija imaju dva. Mozartu se, zbog pet njegovih kasnih trija, općenito pripisuje transformacija u uravnoteženi trio koji je od tada središnji oblik komorne glazbe. S ranim 19. stoljećem, osobito kod Beethovena, smatralo se da je ovaj žanr prikladniji za izvođenje u četverostavačnom obliku.

U doba klasike, salonsko muziciranje učinilo je klavirski trio vrlo popularnim žanrom za obrade drugih djela. Primjerice, Beethoven je transkribirao svoje prve dvije simfonije za klavirski trio. Stoga postoji veliki broj djela u aranžmanu za klavir, violinu i violončelo koja se ne nazivaju ili ne označavaju kao klavirski trio, ali su ipak dio cjelokupnog žanra. Uključuje to pojedinačne stavke ili nizove varijacija kao što su Beethovenove Varijacije na „Ich bin der Schneider Kakadu“ op. 121a ili Varijacije u Es-duru op. 44.

Nakon doba klasike, nastavljaju se skladati djela za klavir i dva instrumenta koja nisu pisana u sonatnoj tradiciji ili su pak obrade drugih djela. Mnoga od tih pojedinačnih djela popularna su na koncertnim programima.

U klavirskim trijima klasičnog doba, osobito Haydnovim, dominira klavirska dionica. Violina svira melodiju samo određeno vrijeme, a dok svira, nerijetko je udvostručuje klavir. Dionica violončela je vrlo podređena. Smatra se da je ovu praksu Haydn namjerno uveo i da je prije svega bila povezana sa zvučnošću instrumenata u njegovo doba: glasovir je bio prilično slab i “zveckavog” tona, te je trebao „jačanje“ drugih instrumenata. Općenito se smatra da Mozartovih pet kasnih (K. 496 i kasniji) trija označavaju siguran dolazak forme, s posebnom pažnjom na uravnoteženost trodijelnog dijaloga.

Beethovenova trija nastavljaju ono što je inaugurirao Mozart. Ideja o jednakosti instrumenata i zvučnoj ravnoteži doduše nikada nije posve realizirana; opseg realizacije varira od skladbe do skladbe, kao i među stavcima unutar pojedine skladbe. Međutim, do sredine devetnaestog stoljeća sva su tri instrumenta modificirana kako bi imala vrlo moćan zvuk. Ranija trija sada se često izvode korištenjem autentičnih glazbala, one vrste za koju su izvorno pisana. Takve izvedbe vraćaju ravnotežu i pokazuje se vrlo popularnima.

SoundGuardian – TRIO BRUNO DELEPELAIRE U „ZAJCU“: TRI NEODOLJIVA GLAZBENA DIJALOGA VIOLONČELA, VIOLINE I KLAVIRA

Akademija Art – Trio Bruno Delepelaire: Tri neodoljiva glazbena dijaloga violončela, violine i klavira

Kigo.hr – Tri neodoljiva glazbena dijaloga violončela, violine i klavira na koncertu Trija Bruno Delepelaire

Culturenet.hr – Trio Bruno Delepelaire u „Zajcu“

Moja Rijeka – Trio Bruno Delepelaire u „Zajcu“

Novi list – Violončelist Bruno Delepelaire ponovno gostuje u riječkome HNK

Glas Istre – Violončelist Bruno Delepelaire ponovno gostuje u riječkome HNK

Burin – Violončelist Berlinske filharmonije Bruno Delepelaire stiže u riječko kazalište s trijom i glazbom violončela, violine i klavira

Svijet kulture – Trio Bruno Delepelaire u „Zajcu“: Tri neodoljiva glazbena dijaloga violončela, violine i klavira

Teklić.hr – Trio Bruno Delepelaire u „Zajcu“: Tri neodoljiva glazbena dijaloga violončela, violine i klavira

Extravagant – Trio Bruno Delepelaire u „Zajcu“: Tri neodoljiva glazbena dijaloga violončela, violine i klavira

Nacional – Trio Bruno Delepelaire u ‘Zajcu’: Tri neodoljiva glazbena dijaloga violončela, violine i klavira

Riportal – Trio Bruno Delepelaire u utorak u ‘Zajcu’: Tri neodoljiva glazbena dijaloga violončela, violine i klavira

HRT Radio Rijeka – HNK Zajc: tri glazbena dijaloga violončela, violine i klavira

Novi list – Trio Bruno Delepelaire: Solo-violončelist Berlinske filharmonije vraća se na pozornicu “Zajca”