Jučerašnje gostovanje umjetničke skupine Needcompany s predstavom “The Blind Poet”/”Slijepi pjesnik” u HNK Ivana pl. Zajca dočekano je s uzbuđenjem. Utjecaj ovih umjetnika na publiku bio je vidljiv i prije izvedbe, od samog okupljanja ispred kazališta gdje su stajala mahom nova, mlađa lica, s velikom dozom znatiželje. Opuštena atmosfera tijekom cijele predstave, komunikacija s vrhunskim umjetnicima na sceni i osjetna emocionalna angažiranost vladali su dupkom punim gledalištem. Ova višejezična, interdisciplinarna i vizualno atraktivna predstava autora i redatelja Jana Lauwersa dio je pretprograma Rijeka EPK 2020. Istu ćemo družinu opet imati priliku gledati upravo tijekom velike nadolazeće godine u predstavi koju stvaraju posebno za Rijeku, a sudeći po uvertiri koju su sinoć pružili, s nestrpljenjem će se čekati taj ponovni susret.
Evo kako je publika govorila o “Slijepom pjesniku”:
“Predstava je bila izvrsna! Glumci su svestrani i pokazali su čitav spektar talenata, od plesa, pjevanja, sviranja, glume do imitacije.”
„Multikulturalnost u europskom kontekstu, izvrsna predstava.”
“Tema je veoma teška, a predstava ju izvrsno iznosi. Posebno me impresionirala i dirnula u predstavi sveprisutna glazba.”
„Jako me se dojmilo, volim taj tip suvremenih predstava koje kombiniraju osobno i opće. Vizualno jako lijepo, duboko.”
“Osjećala sam se kao u nekom divnom romanu koji ima elemente vizualnog, auditivnog, apstraktnog i simboličnog. Predstava ima toliko aspekata da uopće ne znam od kuda bih krenula.”
“Jako mi je drago da je riječko kazalište ovom predstavom napravilo odmak i pozvalo komad, možda neuobičajen našoj publici, koji stvara priliku da upoznamo kazališne trendove koji dolaze sa zapada.”
„Izdvojio bih nesvjesno, podsvjesno s kraja predstave, recimo. Transcedentalan kraj koji nadilazi političku i nacionalnu priču, igra na racionalno i iracionalno, snovito, duboko i moćno.”
„Oduševila me glumačka disciplina i poniznost, a i izvrsnost. Imaju neposredni pristup, a na iznimno profesionalan, prirodni način. Igra kroz fikciju i realno. Nije ambiciozno bez pokrića. Performativno su prisutni kao umjetnici.”
“Gledanjem ovakvih predstava širimo svoje horizonte i razvijamo kritičko sagledavanje suvremenog, ali i bolje razumijevanje klasičnog kazališta.”
“Predstava koja je konceptualna, a opet posve jasna i nepretenciozna, nije nerazumljiva iako graniči s apstrakcijom.”
“Predstava je za mene bila jako emotivna, ne znam točno definirati zašto. Uvukli su me u svoj svijet osobnim pričama i duboko djelovali na mene.”
“Divno je gledati glumce koji su cijelo vrijeme angažirani te duboko u svojoj umjetnosti, a sve rade tehnički savršeno precizno.”
