Još samo jedan dan dijeli nas od premijere skandalozne opere Thomasa Adèsa “Napudraj joj lice”. Prije dolaska, 18. rujna s početkom u 20 sati, preporučamo vam da pročitate intervju s dirigentom Simonom Dvoršakom koji će vas sutra odvesti na jedno potpuno drugačije glazbeno putovanje!
Na spomen Thomasa Adèsa glazbeni svijet se prvo dosjeti riječi – eklekticizam. Schubert, Strauss, Stravinski, Musorgski, Gardel, Brahms… Lista djela i autora za kojima Ades poseže ide unedogled, kao i čitanja i interpretacije njegove poetike. Stoga, kakav je osjećaj bio za vas pripremati i izvoditi njegovo djelo? Što Vi čitate i čujete u njegovoj glazbi?
Kao što ste spomenuli, Adès u svojim djelima doista istražuje i na određeni način nastavlja glazbeni niz mnogih skladatelja koji su mu bili uzori. Vrlo je precizan u pisanju partitura, pa s jedne strane ne ostavlja previše slobode interpretacije, tu bi ga se otprilike moglo usporediti s Mahlerom, ali dirigentu i pjevačima ipak ostavlja dovoljno prostora da otkriju ono manje očito. Ovu operu dirigiram po drugi put. Kad sam ponovno otvorio partituru, bio sam iznenađen koliki dio glazbene poruke nisam primijetio prvi put. Puno je detalja i nijansi, a promjena karaktera glazbe, koja se vrlo brzo mijenja, zahtijeva veliku koncentraciju, jer kao dirigent želim pomoći i podržati sve izvođače, a ne samo interpreta.
Powder Her Face (1995.) rastvara teme dekadencije i ekstravagantnosti britanske aristokracije kroz život neimenovane vojvotkinje. Glamur, požuda i skandal, svaka od tih riječi prožimaju operne scene koje ispraćaju njen pad pred društvom željnim svakog detalja njena nezasitnog života. Kako je Adès glazbeno prezentirao život antijunakinje, ali i ciničnog društva u čiju zamku upada?
Glazba sa svake strane partiture izražava složenost vojvotkinjinog karaktera. S jedne strane naglašava njezinu eleganciju i šarm, a s druge otkriva njezine očajne i tragične okolnosti. Adès uglavnom koristi disonance i složene ritmove kako bi odražavala kaos svog života.
Orkestracija je izuzetno bogata i raznolika, a skladatelj je pomogao stvoriti različite atmosfere korištenjem širokog spektra instrumenata. Glazbeni glas kreće se od nježnih, romantičnih prijelaza do iznenadnih, šokantnih zvukova koji odražavaju previranja u njezinu životu i odnosu s drugima.
Unatoč tome što mnogi podcrtavaju kaotičnu crtu u Adèsovu stvaralaštvu, sam skladatelj kaže da je njegova prva opera Powder Her Face čvrsto i jasno strukturirana. U svaku scenu nastojao je ugraditi zvuk vremena, od udaraca čajne žličice, do akustike prostora visoke aristokracije. Kako je bilo, zajedno sa solisticama, solistima i orkestrom, postavljati i otkrivati taj svijet?
Partitura je veliki izazov za sve izvođače. Za pjevače je svakako najveći izazov kretati se svim tim atmosferama, ali i mijenjati uloge i likove koje predstavljaju, a pritom biti cijelo vrijeme mentalno prisutan i koncentriran na visinu i ritam. Puno vremena nemaju ni pravu “pomoć” orkestra. Stalne promjene tempa, ritma, glazbenog stila i, ne manje važno, činjenica da je riječ o glazbenom jeziku koji nisu navikli često izvoditi, možda čak i prvi put u životu, prepreka su instrumentalistima. U svakom slučaju, pripreme za predstavu bile su više od izazova, ali i veliko zadovoljstvo.
Iako je Thomas Adès danas jedan od stupova klasične glazbe u svijetu, izuzetno rijetko se izvodio u Hrvatskoj (za Sloveniju, nažalost, nisam upoznat). Teško prihvaćamo nova imena, ili, ipak, moramo samo biti malo strpljiviji?
Čak ni u Sloveniji često nismo dovoljno otvoreni za otkrivanje novih imena u svijetu ozbiljne glazbe, iako primjećujem da ih je sve više. Naravno, danas se prvo razmišlja o novcu i kako prodati što više ulaznica, ali nažalost zaboravljamo da je zadaća klasične glazbe educirati publiku, a ne samo ponuditi više puta slušana djela.
Velikoj većini naše publike, ovo će biti prvi Thomas Adès. Kako se pripremiti?
Moj savjet je vrlo jednostavan. Dođite neopterećeno, bez predrasuda i prepustite se svim svojim osjetilima koja će vam u svakom trenutku izvedbe dati toliko impulsa da sam siguran da nećete otići kući ravnodušni.
Razgovarao David Čarapina