Ako je valcer ples svih plesova, „Na lijepom plavom Dunavu” valcer je svih valcera. Niti jedno drugo djelo ne sažima i ne naglašava posebnu atmosferu nostalgije koju vežemo uz valcer 19. stoljeća. Već na samom početku svoje povijesti bez presedana, „Na lijepom plavom Dunavu” prva je skladba nazvana „hitom”. Popularnost nije uslijedila samo zbog prekrasnih melodija valcera i ugodnog duha jednostavnosti, već i zbog umjetnosti u kompoziciji i instrumentalizaciji koja je osigurala plesni put u svačija srca. Čak je i Johannes Brahms, jedan od najistaknutijih skladatelja klasične glazbe, referirajući se na ovu skladbu kazao: „Nažalost, nisam je ja skladao.”
Brahms je bio i taj koji je potaknuo nastajanje Dvořákovih „Slavenskih plesova”. Zadivljen talentom mladog skladatelja i odlučan u pomoći njegovoj karijeri, Brahms je nagovorio svoga izdavača da naruči spomenute plesove od Dvořáka. Prvi (op. 46) su postigli toliko veliki uspjeh da je Dvořák odmah skladao i drugi, ozbiljniji (op. 72). Ples koji ćete čuti nostalgičan je ples iz Lachie u Češkoj Republici. Ne samo da je riječ o jednom od najpoznatijih Dvořákovih „Slavenskih plesova”, već je i jedan od najljepših i najdirljivijih.
Jedan od prvih doticaja Čajkovskog s glazbom bio je mehanički klavir koji je svirao Mozart. Tako je inicirana njegova odlučnost da svoj život u potpunosti posveti glazbi. Mozart je za čitavoga života velikog ruskog skladatelja ostao obožavano božanstvo. Ovom je orkestralnom suitom Čajkovski želio skladati djelo u sjećanje na svog idola – u godini 100. obljetnice njemu omiljene opere, „Don Giovanni”. Učinio je to orkestrirajući manje poznata Mozartova klavirska djela (prva dva su barokni plesovi) dajući im tako vlastite boje, ne oduzimajući ništa od bistrine originala. Izuzetak je treći stavak “Preghiera” u kojem Čajkovski radije bira romantični način postavljajući Mozartovu „Ave verum corpus” u novom svjetlu.
Dok se u prvoj polovici programa bavimo nostalgijom, ljepotom prošlosti i sjećanjima, Beethovenova Sedma simfonija govori o odlasku i novom početku. Prvi put izvedena je odmah nakon oslobodilačkih ratova protiv Napoleona 1813. godine, a nas danas pogađa svojom energičnom atmosferom i osjećajem olakšanja. Simfonijom dominira ritmičnost i brzina koja nas tjera naprijed, pokreće nas na sličan način kako to čine i plesovi. Wagner je zaključio kako je ovo djelo „apoteoza plesa”.
Ovom jednom od najboljih simfonija svih vremena obilježavamo 250. godišnjicu Beethovenova rođenja i pozitivno usmjeravamo svoj pogled prema boljoj, mnogo boljoj novoj godini.